Otkako mi je vječni sudac
Sveznanje dao svog proroka,
U očima ja ljudi čitam
Stranice zlobe i poroka.
I objavljivat ljubav stadoh,
Nauk pravi Istine same,
Al tad su stali bližnji moji
Kamenje bijesno bacat na me.
I pepelom tad posuh glavu,
Iz grada bježah ja skitnica,
U pustinji otada živim
Na božjoj hrani kao ptica.
Čuvajući zavjet Iskonskoga
Tu sva me bića slušat znaju,
I same zvijezde slišaju me,
Dok radosno trepereć sjaju.
A kada opet užurbano
Ja probijem se bučnim gradom,
Starci uz osmijeh samoljublja
Potomstvu zbore svome mladom:
„Gledajte:to je primjer za vas!
On ohol bješe,ne htje s nama:
Budala,htjede uvjerit nas
Da Bog mu zbori na usnama!
Gledajte,djeco,sad na njega!
Kako je tužan,glednite ga!
I blijed,i slab,i go,i bijedan,
I kako svaki prezire ga!
Izvor:“Oslobođenje“-Enes Karić-Uz vremena ramazana-18.05.2019.