Mihail Jurjevič Ljermontov: PROROK

Otkako mi je vječni sudac

Sveznanje dao svog proroka,

U očima ja ljudi čitam

Stranice zlobe i poroka.

I objavljivat ljubav stadoh,

Nauk pravi Istine same,

Al tad su stali bližnji moji

Kamenje bijesno bacat na me.

I pepelom tad posuh glavu,

Iz grada bježah ja skitnica,

U pustinji otada živim

Na božjoj hrani kao ptica.

Čuvajući zavjet Iskonskoga

Tu sva me bića slušat znaju,

I same zvijezde slišaju me,

Dok radosno trepereć sjaju.

A kada opet užurbano

Ja probijem se bučnim gradom,

Starci uz osmijeh samoljublja

Potomstvu zbore svome mladom:

„Gledajte:to je primjer za vas!

On ohol bješe,ne htje s nama:

Budala,htjede uvjerit nas

Da Bog mu zbori na usnama!

Gledajte,djeco,sad na njega!

Kako je tužan,glednite ga!

I blijed,i slab,i go,i bijedan,

I kako svaki prezire ga!

 

Izvor:“Oslobođenje“-Enes Karić-Uz vremena ramazana-18.05.2019.

1190 Posjeta 1 Posjeta danas