Pošto je „strahovita snaga zaborava“(Sidran),dozvoljavam sebi slobodu da u ime Bošnjaka Ljubuškog(„u rasejanju“ i onih u Ljubuškom da pokušam otrgnuti ono što smo i čemu smo bili svjedoci u vremenima kada je ,sada već pokojni Ante Šumelj svjedočio među nama kako izgledaju međuljudski odnosi komšija i susjeda posljednjih sedamdeset(70) godina.
Svojim ponašanjem,svojim stavom,svojom vedrinom i ljubavi,Ante,njegovi roditelji,njegova braća,njegova djeca su postali primjer kako se treba ponašati manjina u većini i većina prema manjini na ovim našim prostorima.
Sjećam se pok.Stojana kada bi prolazio preko Gožulja,Crkvice,Lalića kule prema Radišićima,ka svom domu:uvijek vedar,učtiv,kulturan…
Sjećam se kada je Ante kupio kuću na Crkvici od rah. Neđe Alendara i kakvi su bili prvi kontakti sa njim i njegom čeljadi.
Sjećam se i njegove pok.supruge Danice,koja se vrlo brzo odomaćila sa svojim novim komšijama dijeleći „dobro i zlo“sa svojim okruženjem na Crkvici.
Sjećam se Marinka,Tomice,Milana i Marije na Crkvici.Uvijek lijepa riječ,uvijek osmijeh,naklon.
Sjećam se i pok.Anice,Antine sestre,i njene komunikacije sa svima nama,i starim i mladim,školovanim i neškolovanim,pismenim i nepismenim.Uvijek učtivo i blagonaklono.
Ovakva ponašanja su bila proizvod ukupnih odnosa i ona su bila takva zahvaljujući „genima“,“sjemenu“,vjeri i kulturi obitelji Šumelj od Radišića do Trebižata,preko Crkvice,Gožulja,Vodice,Mesihovine,Pobrišća,Pazara,Stuba pa sve dok pogled seže.
Stvorena su mnogobrojna prijateljstva sa žiteljima imenovanih mahala,pa se može reći:
„Amicos res secundae parant,
Adverse probant!
(Prijatelje sreća stvara,
A nesreća provjerava!)
Pošto je bošnjački narod doživio nesreću 1993.godine u Ljubuškom,bilo je prostora za provjeravanje komšiluka i dobrosusjedskih odnosa.I obitelj Šumelj je prošla takvu provjeru i nijednom svojom gestom nisu doveli u pitanje ono što osjećamo prema njima sve ove decenije.
Neka ih Bog nagradi!
Jer“ne bježi se ka nečemu,nego od nečega“(Slavomir Mrožek),pa a propo ovih riječi nismo imali razloga –„da bježimo“ od Ante,Danice,Marinka,Tomice,Milana,Marije,Vinka,Nikole,Ivana,Željke,Anice…
Ante Šumelj je bio zlato!
To bi Seneka rekao:“Igni aurum probatur,miseria fortes“ ili „Zlato se u vatri kuša,a čovjek u nevolji“.
U danima oproštaja od pok.Ante Šumelja izražavamo iskrenu sućut i želimo „Njegovoj duši lijepi spomen“.
Nek’ bude otrgnuto od zaborava!
Kemal Mahić