Gdje u Mostaru Radobolja utječe u brzu i bijesnu Neretvu,kod Starog mosta,ondje je najlakši pristup na vodu.
Tu su se pećine rastavile te pukao ravan otvor,kojim pritječe Radobolja,otvor u nizini,nad kojim se s druge strane,pa dolje i gore,dižu divlje pećine s orahastim izbočinama i udubinama.
Odmah nad tobom se izvija smjeli luk velikoga,Starog mosta,komu između pojedinih klesanih i požutjelih gotovo kamena izbija zelen,kako god ono što se razgranjuju stabla smokava strmo nad vodom sa suprotne strane podziđa i pećina.
Dok uz Neretvu i niza nju tvrde pećine zajazuju bijesnu vodu,na ovu ravan,netom malo jača kiša,zalizne ona,kupajući sivo stijenje,sapirući sitni pijesak.
A kad ju za lijepa vremena sa Starog mosta gledaš čistu i nepomućenu,gdje se je u daljini prelila srebrom il’ krajem pećina tamnom,veličajnom modrinom,ravno pod sobom ju dozireš do dna,kroz bistru joj dubinu vidiš gdje se čak lelijaju sitni,bijeli bobuljci,iznad kojih katkad plisne koja riba.
Tim prorovom šumi Neretva i šušulja između kukova,zavoja,kroz vijekove podgrizujući kamen,a bijesna nestrpljivo kano očekujući doba kiša,kad bi da se digne visoko,visoko iznad svog korita ili spram njega,i da ugrabi po koju ljudsku žrtvu,rekao bi u naknadu što čuva svijet od ljetne suše crkavice.
Ta iz nje hladne zahvaćaju i iz daljih predjela Mostara,kad napane žega i pripeče sunce,kad presuši Radobolja,a u česmama presahne voda,ili se zagrije,kao da je ključala na vatri.
NAPOMENA:Osman Nuri Hadžić rodio se 1869.godine u Mostaru.Završio je Šerijatsku sudačku školu 1893. u Sarajevu,a pravo je studirao u Beču i Zagrebu,gdje je diplomirao 1899.godine.Radio je u Okružnom sudu u Mostaru i Sarajevu i bio profesor u Šerijatskoj sudačkoj školi.Nakon Prvog svjetskog rata postao je načelnik Ministarstva unutrašnjih djela u Beogradu gdje je i umro 1937.godine.
Hadžić je zajedno s Ivanom Miličevićem 1895.godine objavio prvi bosanskohercegovački roman:“BEZ NADE“.(K.M.)
Izvor:STAV br.239/03.10.2019.
