Kahva ne da šutjeti,imala sam supruga,
braću, svekra i svekrvu,četvoricu sinova i dvije
snahe.
Zborila sam na njihove slike obješene na zidu,
o svakom malo kazivala.
Dosadilo i ženama na kahvu dolaziti slušati moju
nesreću,
kahva ne da šutjeti a o drugom ne znam zboriti.
Jedan sin,marš preživio,u jednoj šćer
bratovljevu nosio
a u drugoj svoja crijeva.
Prava princeza,živa i zdrava,svemu sam je
naučila hodati,
pisati,čitati,sve sam halalila zbog nje,i
dušmanima i bogu.
Djeca neće da se druže s njom,kažu:
Ne zna se smijati, i tome ću je učiti
čim se i sama naučim.
MATI
Mati.Umjesto,da ode do prodavnice
I kupi rizle posljednje grame
duhana motala je u decembru
Pucketanje zadnjeg lista kućnog kalendara
i prigušeni hihot desetogodišnje sestre
nadglasa detonacija 120-ice
u podrumu zgrade Ante Zuanića
na broju 18.
Vrijeme nestade u tebi
a ne ti u njemu-reće joj,moj otac,
njen muž,preobraćeni antipušač.
Izbor:Kemal Mahić
Izvor:Preporod,br.3-01.02.2018