Jedna mene nena gleda preneraženo
Dok uz njene skute vrzmaju se djeca
A onda neutješno započe da jeca;
Za ruku je uzeše:“Šta ti bi,ženo?“
Zapišta da sam isti njen unuk Admir
Kojem je bilo suđeno da strada
U nekom selu blizu Andrićgrada,
Allah da mu se smiluje,vječni da
Od svega me najviše dirnulo ovo:
Da me od Admira dijeli jedno slovo.
Tu se i ja zakašljah kao bolesnik.
Dok s brda pjesnik,Dedžalov vjerovjesnik
S gubicom ubice,pored haubice
Poje nježnost ljubice,leprš golubice.
Izvor:STAV br.246-247,21.11.2019.
Izbor:Kemal Mahić
1183 Posjeta 2 Posjeta danas