ASMIR KUJOVIĆ: Čekajući u redu za vodu 1993.

Jedna mene nena gleda preneraženo

Dok uz njene skute vrzmaju se djeca

A onda neutješno započe da jeca;

Za ruku je uzeše:“Šta ti bi,ženo?“

 

Zapišta da sam isti njen unuk Admir

Kojem je bilo suđeno da strada

U nekom selu blizu Andrićgrada,

Allah da mu se smiluje,vječni da

 

Od svega me najviše dirnulo ovo:

Da me od Admira dijeli jedno slovo.

Tu se i ja zakašljah kao bolesnik.

 

Dok s brda pjesnik,Dedžalov vjerovjesnik

S gubicom ubice,pored haubice

Poje nježnost ljubice,leprš golubice.

 

Izvor:STAV br.246-247,21.11.2019.

Izbor:Kemal Mahić

1206 Posjeta 1 Posjeta danas