Te 1993 godine Kurban bajram je dolazio u utorak 01. juna.Majka Aiša prije na dan sa svojim sinom jedincom Nihadom prišala o tome dali bi mogao sutrašnji dan da uzme za slobodno da ne ide na liniju na Majevicu..Rahmetli Nijaz babo Nihadov je poginuo od dusmanske ruke na samom početku dušmanske agresije na našu Bosnu 22 Juna 92.
Znaš sine Nihade da smo ovaj kurban odgojili da uz Allahovu pomoć razdijelimo ovim muhadzirima.Nihad je pokušavao da objasni materi da je to nemoguće i da se mora ići.Zamisli mati kad nebih ja išao,pa Bajram je svakom našem čovjeku.Kako bi to izgledalo,šta sam ja bolji od njih majko.
Komšija Salih je obećao sve to obaviti,a Fatima će majko podijeliti kurbane i tebi pomoći oko svega što treba.
Fatima je bila Nihadova djevojka i bit ce za Bajram puna 3 mjeseca kako su se zaručili.Bila je to ljubav još iz školskih klupa.
Sažimajući ramenima Aiša reče Nihadu ,dobro jabuko materina ,ako ti tako kažeš.Spremiće majka za tebe tvoje omiljene hurmašice sa pekmezom da te dočekaju..
Ma nebrini majko,eto mene ako Bog da za tri dana.Imam nijet i gore na mezarju da malo oko babinog mezara sredim ,kiše su zemlju raznijele ,a i trava kidiše ,raste …
Naveče je Nihad otišao do izvor vode na dnu ulice gdje su se pred veče sastajali momci i djevojke.
Nihad sjede na beton pored česme i pripali cigaru,odozdo uz mahalu je vidio kako žurno ka njemu hita njegova Fatima .
Sva zadihana sjede pored njega,selam Nihade,uz osmijeh Nihad uzvrati Alejkum selam Fatima,šta si se to zadihala ,to me poželila pa trčala uz brdo.Oboje prasnuše u smijeh. Kasnije Nihad je odprtaio Fatimu do njene kuće i rastadoše se.Fatima mu poželi sreću na ratištu i zamoli ga da se pričuva…
Sljedece jutro rano oko 4 sata Nihad sa svojim prijateljima krenuo je na liniju ka Kolimeru.Šalili su se usput i pričali o svemu. Eto Nihade zadirkivao ga je Enis ,, Bajram jutros pa ako Bog da da ovaj mjesec šerbe i halvaluk bude.Da nam se oženiš,ko će brate čekat kraj rata.Nihad se samo smješkao i govorio ,,samo vi mene zezajte,samo vi,,.
Gore na Kolimeru se čula pucnjava,,eno komšije kao po običaju čestitaju Bajram,nehajri i nesorte,,.
Na samom prilazu liniji prođoše ih vojnici noseći dva ranjenika na nosilima .Ubrzo odjeknuše detonacije od minobacačkih granata.
Nihadov vod je ušao u liniju ,a ljudi koji su bili tu još nisu dobili naredbu da idu kući.Kurir je došao i rekao niko ne ide do daljnjeg kući,možda pokušaju napad…
Dole naniže vojnici zavikaše ,rani čovjeka…Nihad sletje do usjeka u putu,,šta je bilo upita vojnike zaklonjene za među.Eno rani Eniza ,krenuo da udje u rov pod hrastom i rani ga na čistini.Nihad proviri i vidje svog druga kako pokušaje da puže prema stablu bukve u zaklon.Drugi metak je Eniza pogodio u leđe i jauknu od bola.
Sav izbezumljen Nihad povika iz sveg glasa ,, Enizeeeeee,,.Nihad skoči preko međe i potrča prema čistini.Vojnici koji su bili tu povikaše ,,stani Niho ,stani.Nihad se nije obazirao…Metar od Eniza ga sasječe rafal mitraljeza koji je došao sa druge strane .Nihad pade preko Eniza ,i obadvoica ostadoše tako nepomično da leže.Kao kad su kao djeca umorni od hrvanja i valjanja po travi znali leci i gledati u nebo..Na liniji je bio tajac.Salih zari glavu u ruke i jauknu ,,uh braćo moja mila ,uh braćo moja draga.U okrilju noći su se privukli i izvukli tijela dvoice Sehida ako Bog da Nihada i Eniza…
U mahali se pred Aišinom kućom zaustavila zelena ,,niva,, .Aiša iznoseći tepsiju sa hurmašicama iz ljetne kuhinje stade i zagleda se u njih.Dva momka su otvorila kapiju i ušla u avliju.Prvi visok je stao na sred pločnika i gledao ćutke u Aišu.Niz obraz su mu slijetale suze.Aiša kako ih je ugledala povika ,,moj Nihad moj jedinac,jabuka materina,jel poginuo.Vojnik koji je stajao ispred nje pognu glavu i gotovo neprimjetno klimnu glavom.Iz Aišinih ruku iskliznu tepsija i hurmašice se razletješe po stazi,sekund dva kasnije Aiša se stropošta u cvijetnjak.Vojnici pritrčaše,majko,majko jesi dobro.Žene iz komšiluka se sletiše za čas,umivali su i dozivali Aišu,ali ona se nije odazivala.Njeno srce je vec bilo stalo ,samo je ostao smješak na usnama..
Treći dan bajrama kolona ljudi je išla na mezarje a naprijed dva tabuta,u ponosu i tišini su ispraćali Bosanskog šehida i majku Bošnjakinju..Bio je to treći dan Kurban Bajrama 1993,ne ponovilo se ,ne zaboravilo se…
Amir Hasanovic