Šerijatski sudija Hasan ef. Kadić (rodom iz Gračanice, završio Šerijatsku sudačku školu 1899. godine) premješten je 1906. godine u Žepče, a na njegovo mjesto u Ljubuškom došao je Mustafa ef. Alić (rodom iz Žepča, završio Šerijatsku sudačku školu 1900. godine).
Bio je skoro običaj da se u novinskom napisu istaknu vrline i zasluge šerijatskog sudije (kadije) koji odlazi. Za Hasana ef. Kadića bile su to birane riječi zahvalnosti za sve što je učinio za grad Ljubuški, za mjesto koje je „odavna (a osobito u zadnje doba) poznato sa „rastrovanih društvenih odnošaja“. Autor napisa u „Bošnjaku“ Sidki naglašava da je ovaj mladi i vrijedni šerijatski sudija kroz kratko vrijeme svog službovanja u ljupkom gradu stekao opće simpatije i ljubav:
„Prošlih dana ostavio je naš grad vrijedni šeriatski sudac Hasan ef. Kadić i otputovao u svoje novo mjesto Žepče. Vijest, da je naš omiljeli Hasan eff. Kadić premješten, te da ćemo između sebe izgubiti toga vrijednoga mladog čovjeka, svih nas se nemilo dojmila, jer je isti kroz kratko vrijeme svog službovanja u našem mjestu stekao opće simpatije i ljubav. Za službenika, koji mora biti u užem dodiru sa islamskim elementom, kao što su kadije, težak je položaj u našem mjestu, koje je odavna (a osobito u zadnje doba) poznato sa rastrovanih društvenih odnošaja.
Ali Hasan eff. Kadić svojim razborom i širokim pogledom znao se snaći i ostati dosljedan u svom položaju, da mu se s nikoje strane nije moglo prigovoriti, jer odlučan, pravedan i nepristran kako u službenom poslu, tako i u prosuđivanju društvenih prilika, stekao je sebi štovanje i ugled i kod najnezadovoljnijih elemenata. Bez razlike imena i položaja bio je svakom jednako susretljiv, a znao je cijeniti sva dobra svojstva čovjeka kao i bez pretvaranja osuditi svaku nepravdu i neiskrenost. U svom djelokrugu dosta je učinio dobra za naš grad, a učinio bi još toga puno, da je dalje ostao.
Pri odlasku ispratilo ga mnoštvo odličnih građana, a gradonačelnik i neki drugi pratili su ga do željezničke stanice u Čapljinu, da tako iskažu što veću čast svome obljubljeniku. Uzdamo se, da će njegov našljednik M. ef. Alić poći stopama svoga predšasnika i nastaviti u smjeru njegovog dobrog rada, a Hasan ef. želimo svako dobro i zadovoljstvo u novom mjestu. Ujedno braći Žepčacima iskreno čestitamo, kad su dobili tako vrsnu mladu silu za islamski napredak“. (1)
Prošlo je pola godine dok Ljubušaci nisu reagirali, doduše malo kasno, ali žučno i s punim pravom. Kao i danas, tako i prije sto i više godina, nisu zatvarali oči pred stavarnošću i bili su ogorčeni na slavopojke „uzor kadiji“ kao „vrsnoj mladoj sili za islamski napredak“.
Kadija je stanovao među inovjercima (vjerovatno u donjem dijelu grada, o. a.), nikad nije zalazio među muslimane, okrenuo se protiv volje gožuljskog džemata od preko 300 vjernika u sporu Gožuljana sa imamom i hatibom Muhamed ef. Ibruljem, bio je vrlo kritičan prema pokretu muslimana za vjersku i prosvjetnu autonomiju i muslimanskim prvacima. Prevršio je svaku mjeru kad je, zajedno s načelnikom grada, inače muslimanom, protivno mišljenju mještana, htio da groblje „Podbrišće“ preda Otkupnom uredu za raširenje magazina. Previše je bilo kada su ranije, pod silom vlasti i sa bolom u duši, Ljubušaci morali dozvoliti da se na groblju zvanom „Cigansko“, pred njihovim očima, podižu zidine duhanskog magazina na kostima njihovih djedova:
„Već ima podosta vremena da je u jednom vladinom organu izišao dopis nekog Sidkije iz Ljubuškog.U njemu se pjevaju slavopojke bivšem kadiji Hasanu ef. Kadiću kao uzor kadiji, koji je, tobože, stekao među nama Muslimanima velikih zasluga i simpatija.
U interesu nas Muslimana treba da se i mi na ovo osvrnemo. Zbilja je kadija stekao zasluga i simpatija, ali samo kod Sidkije i njegovih, a i to sve na štetu ehalije*. Evo pitamo tog dopisnika, da li može jedan kadija kao vjerska glava, steći simpatije među muslimanima, kad među njih nikad nije zalazio, niti, šta više, među njima stanovao, nego među inovjercima, što ne bi nijedan musliman učinio.
I to su zasluge što je protiv volje cijelog gožuljskog džemata u kome ima 300 kuća, odredio za imama i hatiba Muhamed ef. Ibrulja, onog što su ga prije 5 godina bili odstranili naredbom Rijaseta, te je to prisilio džemat da je terć* učinio džamiju i pod vedrim nebom 4 mjeseca činio eda.* Kad se za to vrijeme nije htjela viša vlast na njihov tužbe ni osvrnuti, bili su prisiljeni pred strahom Božijim protiv svoje volje izmiriti se sa tim imamom i biat* mu učiniti, jer zulum nema aršina.
Zaista, zaslužan je simpatija i taj kadija kome je zazorna naša sloga i naše čvrsto stajanje uz muslimansku ideju?! Zaslužan je taj koji bi često izlio žuč na naše prvake i naš pokret, a osobito na našeg omiljenog prvaka Šerifa ef. Arnautovića!
A šta veli onaj dopisnik kad taj kadija htjede sa načelnikom Muslimanom da groblje „Podbrišće“preda Otkupnom uredu za raširenje magazina. Premda je dokazivao da to šerijat dopušta, prvaci su naši taj njegov pokušaj odmah odbili i odgovorili mu da oni ne mogu na se preuzeti odgovornost ni pred Bogom, ni pred narodom i da je dosta to što mu dušu tišti bol, kada su pod silom morali dozvoliti da se na groblju zvanom „Cigansko“ dižu zidine magazina na kostima njihovih djedova.*
Slično ovom bilo je i njegovo vladanje i u prirezu za porez i mnogim drugim slučajevima.
Šta ćete, nije moglo drugačije biti, jer položaj jednog kadije zahtijevao je takvo ponašanje u onako rastrovanim društvenim odnošajima u islamskom elementu! Ali, ipak, naši prvaci i naša poštena ehalija* znala je sve te narodu štetne navale odbiti i u svom radu ustrajati, i ako je veliki ezijet* podnijela.
Dao Bog, da bolje s tim kadijom prolazili naša braća Žepčaci kojima ga teslimimo*, a njegova zamjenika savjetovali bi, da ne pođe stopama svog predšasnika“. (2)
* Kadija-šerijatski sudija.
* Terć činiti- ostaviti, napustiti, propuštati.
* Edu činiti- izvršiti, ispuniti.
* Biat učiniti- zakleti se na vjernost.
* Ezijet- vrijeđanje, uznemiravanje, duševni nemir.
* Ehalija- narod, ljudi.
* Teslimiti-predati.
* Vlasti nije nimalo smetalo graditi duhanske magazine na haremima u donjem dijelu grada, bez prethodnih radova na drugim lokacijama i zakopavanja mrtvih. Tako su nestali haremi „Cigansko groblje“ i „Kapetanovac“. Naravno, ljubuški haremi su nestajali i na druge načine.
- Sidki. Bošnjak 1906, 29, 2, od 19. jula.
- Muhakik. Popularan Kadija. Musavat 1906, 10, 6, od 18. decembra
Foto: Harem “Podbrišće” ili “Pobrišće” (uz duhanski magazin)
Halid Sadiković
