Meni je data baština otaca,
kladivo s branom,kosirić i dlijeto.
U dane hule, u otrovno ljeto
ko plač me zove bleket jaganjaca.
Moj mrki pradjed u grobu se baca,
u majci proklet,bijen kao pseto.
Krvlju se piše Evanđelje Peto.
U krvi ima ognja poljubaca.
Vreteno smrti grozničavo juri,
mahnito skaču kazaljke na uri,
vrane u luku nad strništem lete.
Zatvori prozor,da se ne zamete
starinski zavjet,svijetlo naših Veda!
Baštinu primi,što ti otac preda.
Izvor:Ilija Jakovljević:“Vječni miljokazi“,-Svjetlost 1984/85
Izbor:Kemal Mahić
918 Posjeta 1 Posjeta danas