U skladu sa političkim programom Hrvatske Narodne Zajednice, kao svojom dominantnom strankom, hercegovački katolici su pozdravili aneksiju Bosne i Hercegovine Austru-Ugarskoj monarhiji. 5. oktobra 1908. godine*. Biskup Paškal Buconjić i drugi hrvatski uglednici su uputili Caru i kralju Franji Josipu I brzojav koji završava: “Mi katolici Hrvati iz Hercegovine prigodom našeg sjedinjenja krunom hrvatskom radujemo se i čestitamo. Živio kralj hrvatski!“ (1)
Vjerovatno su tih dana održane javne manifestacije podrške aneksiji ljubuških katolika u gradu i samostanu na Humcu. Početkom novembra stigle su dvije „Previšnje zahvale“ Cara i kralja Franje Josipa I na izjave vjernosti i lojalnosti ljubuških katolika.
„Njegovo car. i kralj. Apostolsko Veličanstvo je blagoizvoljelo najmilostivije uzeti na znanje očitovanja vjernosti, odanosti i lojalnosti kao i najpokornije blagodarnosti, koja su niže spomenute osobe, općinska zastupstva, društva, ostale korporacije i deputacije povodom proglašenja aneksije Bosne i Hercegovine izrazile, te tom prilikom narediti, da se tijem korporacijama i ličnostima na tome saopći Previšnja blagodarnost“.
To su ove osobe i korporacije iz kotara Ljubuški:
Čitaonica u Ljubuškom.
Islamsko omladinsko društvo „Suгеј-ја“.
Hrvatsko pjevačko i tamburaško društvo „Trebižat“.
Mjesni odbor Hrvatske Narodne Zajednice u Ljubuškom.
Podružnica hrvatskog potpornog društva „Napredak“ u Ljubuškom.
Učiteljsko društvo narodnih osnovnih škola za kotar Ljubuški.
- Dujan Ostojić, gvardijan, rimokatolički župnik i dekan u Humcu, ispred tamošnjeg katoličkog svećenstva.
- Alfons Čurić, rimo- katolički župnik u Gabeli, u ime svoje i ispred svojih župljana.
Mjesni odbor Hrvatske Narodne Zajednice u Posušju. (2)
„Njeg. car. i kralj. Apostolsko Veličanstvo blagoizvoljelo je najmilostivije uzeti na znanje telegrafičnu izjavu vjernosti, odanosti i lojalnosti lokalnog odbora Hrvatske Narodne Zajednice u Ljubuškom prilikom svoje skupštine 2. novembra o. g. na Humcu i premilostivo odrediti, da se istom odbora za tu patriotičnu izjavu dade na znanje Previšnja zahvala, što je službenim putem izvršeno“. (3)
Krajem novembra, velika poklonstvena deputacija bosansko- hercegovačkih katolika od preko 430 osoba koju je predvodio nadbiskup dr Josip Štadler sa ostalim biskupima i franjevačkim redodržavnicima, krenula je u Beč da se pokloni i zahvali Caru i kralju Franji Josipu I na izvršenoj aneksiji. Cijela deputacija došla je u Beč u dva zasebna voza iz Mostara i Sarajeva. U jednom su bili bosanski, u drugom hercegovački deputati.
Od dolaska u Beč do povratka u Zagreb deputate je pratila pažnja koju zaslužuju rado viđeni gosti kao braća, prijatelji i zemljaci.U njihovu počast bečko Gradsko vijeće je u svečanoj dvorani gradske vijećnice priredilo banket na na kojem je bilo preko 700 osoba. Tu su bili svi članovi deputacije, načelnik grada Beča sa svim gradskim vijećnicima, zajednički ministar finansija Burijan, naši studenti itd. Gosti su u brojnim zdravicama na hrvatskom i njemačkom jeziku istakli da su došli u Beč „ne iz nužde, već iz ljubavi“.
U vrlo srdačnom posebno odvojenom prijemu kod nadvojvode prijestolonasljednika Franje Ferinanda nadbiskup Josip Štadler istakao je „vruću molbu Hrvata Bosne i Hercegovine da se Bosna i Hercegovina što prije sjedine s materom zemljom kraljevinom Hrvatskom, da se majka i kći u svom zajedničkom domu zagrle“.
U audijenciji kod Cara i kralja Franje Josipa I dr Štadler je istakao slavu i zasluge habsburškog doma i istakao značaj aneksije za sve narode u Bosni i Hercegovini:
„Našu pak otadžbinu za vazda time zadužiste, jer nama kao katolicima osjeguraste slobodu vjere, a kano Hrvatima narodne opstanak, svima pak otvoriste širom vrata k prosvjeti, k napretku, k boljoj budućnosti. Prema tomu mi katolici- Hrvati Bosne i Hercegovine, zajedno sa naseljenicima u tim zemljama, čestitamo iz dna duše svoje, što Vam je Bog dao, da doživjeste šezdesetgodišnjicu Svoga slavnoga vladanja, te Vam se ujedno srdačno zahvaljujemo, što Bosnu i Hercegovinu pripojiste austro-ugarskoj monarhiji, čime učiniste kraj dojakošnjoj nesigurnosti, zajamčiste nam sve, što je od potrebe za opstanak kojega naroda, dadoste nam ustav i slobodu“.
Pri obilasku Beča gosti su bili pod dubokim utiscima, ostajući bez daha pred djelima ljudskog uma, pregnuća i rada. Pojedine skupine išle su pod voćstvom posebnih vodiča i tumača od jednog zavoda do drugog diveći se kulturnom napretku velike i moćne države čiji su sada podanici. Sa puno interesa su razgledali carska zdanja na kojima oči staju, riznicu, muzeje, carske štale i sedlarnu, zatim parlament, pravosudnu palatu, gradsku vijećnicu, sveučilište, crkve, carske dvore i divne perivoje Šenbruna.
Deputati iz ljubuškog kotara bili su:
Bekija: Fra Lazar Čolak župnik u Grudama, Petar Iličić veleposjednik i trgovac, Ivan Sulić trgovac, Andrija Grlić trgovac, Filip Pandžić težak, Šimić težak, Mate Grubešić težak, Šimun Bakula težak, Primorac težak.
Humac: Fra Dujo Ostojić gvardijan.
Tihaljina: Fra Ivo Slišković župnik, Ivan Milas trgovac,
Vitina: Fra Pavao Šimović župnik, Gavran težak, Mišetić težak, Babić težak.
Učesnici iz ljubuškog kotara bili su i*: Fra Dobroslav Bencun župnik, Fra Ćiril Ivanković župnik, Paško Radoš težak, Markica Čavar težak, Ivan Krišto težak, Ivan Lučić težak, Niko Skočibušić težak i Ante Čadić težak. (4)
* Prije ove, u Beč i Peštu je 6. novembra otputovala iz Sarajeva poklonstvena deputacija preko 70 muslimana koju je predvodio sarajevski gradonačelnik Esad ef. Kulović. Deputati su bili pripadnici istaknutih bosanskih begovskih porodica, veleposjednici, trgovci, muftije, načelnici gradova itd. Jedini učesnik deputacije iz Ljubuškog bio je Ahmet Mahić, trgovac. (Poklonstvena deputacija. Bošnjak 1908, 45, 1, od 14. novembra.)
* U napisu nisu navedeni svi članovi deputacije, jer su se mnogi u zadnji čas prijavili nadbiskupovom tajniku.
- Biskup Paškal Buconjić. Sloga, starčevićanski list, Karlovac 1910, 50, 1, od 11. prosinca
- Nezvanično. Sarajevski list 1908, 133, 1, od 6. novembra.
- Previšnja zahvala. Sarajevski list 1908, 142, 4, od 27. novembra.
- Deputacija bosansko- hercegovačkih katolika u Beču. Hrvatski dnevnik 1908, 237, 1- 2, od 27. studenoga.
Halid Sadiković