„Bez knjiga historija ne bi imla glasa,književnost bi bila nemušta,znanost sakata,a misao i mašta umrtvljene.“
U veličanstvenom Kur'anu se bilježi:
„Čitaj,u ime Gospodara tvoga koji stvara
stvara čovjeka od ugruška!
Čitaj,plemenit je gospodar tvoj,
Koji poučava peru,
Koji čovjeka poučava onome što ne zna.
(Sura XCVI-Ugrušak-Al’-Alaq)
Dovoljne su ove riječi iz Objave pa da shvatimo značaj čitanja.Iz čitanja proizilazi obraz(ovanje).Značaj čitanja i obrazovanja je čuvanje „obraza“ koji ummetu omogućava barem ravnopravnost u društvu i u svijetu koji svakodnevno napreduje u svim sferama ljudske djelatnosti.
Da bi napredovali potrebno je čitanje i obraz(ovanje).Da ne bi zaostajali na svjetskim ljestvicama moramo čitanje pretvoriti,pored ostalog, u knjige na svome jeziku,dijalektu,svojoj gramatici,svome pravopisu,svome rječniku.Jedino tako opstaješ,ako si svjestan onoga što od tebe traži i Objava i nedograđeni sistem vrijednosti.
U bosanskoj ostavštini postoje knjige koje su trajne i koje se vremenski „proizvode“ proteklih stoljeća ponekad od domaćih autora na tuđim jezicima(turski,arapski,perzijski…Pošto su ta vremena iza nas,cilj je knjiga ispisana na narodnom,bosanskom jeziku.
U toj oblasti su postignuti znatni rezultati,ali nikada ne treba biti zadovoljan postojećim stanjem.Od drugih treba učiti i objavljivati nove i nove naslove i pratiti svjetske trendove.E,tu već nailazimo na probleme,prilikom objava novih uslova.Nema koncepcije i strategije u izdavaštvu koja bi zadovoljila državne interese,a samim tim interese pojedinaca,romanopisaca,pjesnika,umjetnika…i drugih koji nude izdavačima svoja djela.
A izdavači ne haju za „djela iz provincije“,za djela njima nepoznatih autora,a haju za one iz „centra“,za poznanike,prijatelje,rodbinu,klijentelu i druge oblike i načine da se izdaju djela kredibilnih i nekredibilnih autora.Tako je oštećena nijema većina autora koja nema sve navedeno kako bi njihova knjiga ugledala „svjetlo dana“.
Potrebno je znati da je „epski narativ“ prevaziđen i da je knjiga ono što govori o mojoj mahali,o selu,o provinciji,o gradu,brijegu i planini,o rijeci i jezeru,o ljudima,odnosima,kulturi i civilizaciji.Prošla su vremena sijela i epskih priča uz svijeću,lampu.Od milina priča malo je ostalo,jer nije zapisano.Što prije to shvatimo da su druga vremena,drugo doba to će biti bolje da se sve priče pretoče u knjigu i knjige,čime ćemo dati doprinos kulturi našeg sela i grada,a ne da nam to drugi pišu.
Dubrovački komediograf iz renesanse Marin Držić,govoreći o „teatru mundi“je primjetio da se na životnoj pozornici smjenjuju ljudi „nahvao“ i ljudi „nazbilj“.Držić kaže:“uvijek je ljudi nahvao bilo više,ali iako vode bitku,može se lako prepoznati koji su jedni,a koji drugi…jedni su pravi((nazbilj“,a drugi su „nahvao“ i ostaće potištenjaci vazda“.
Ako ovo prevedemo na Bošnjake Ljubuškog onda moramo priznati da je od odlaska Bošnjaka u „svijet“ izdato više knjiga nego za proteklih 500 godina življenja predhodnih generacija.Moramo primjetiti da navedene knjige(vidi fotografije) nisu plod nijedne političke stranke,niti su potpomognute od bilo koga da bi bile među čitaocima.
Sve navedene knjige nisu plod mržnje već naprotiv ljubavi,razumjevanja,empatije,solidarnosti,humanizma i historijskih komponenti suživota u Ljubuškom.Autorima nije niko dirigirao već su pisali po osjećaju odgovornosti za „živu riječ“i nijedan općinski,kantonalni,entitetski ili državni organ nije pomogao izdavanje njihovih knjiga.Več smo na to navikli,tako da nismo iznenađeni.To je sudbina,pa kada su i knjige u pitanju.
Knjigu doživljavamo kao djelo,kao radost,kao potvrdu našeg bića i poslanja svih generacija koje najviše pričaju o nama.
Naši junaci su:
Munib Delalić,prof.
Dr.sc.Halid Sadiković
Mehmed Elezović
Veid Delalić
Admir Delalić
Edhija Mahić
Tarik Samarah
Kemal Mahić, prof.
U prilogu pogledajte ime autora,naslove,izdavače i ostale podatke.Tako ćete vidjeti materijalno,a sadržajno ćete doživjeti duhovno,naučno,stručno kada pročitate naslove.To možete samo osjetiti.
Dakle,“knjiga je duša i odjek misli čovječanstva“.
Očekujemo nove autore,nove knjige,nove priče,nove romane,nove pjesme…
Tako će buduće generacije znati o nama,o Vama,pa time i njihova djeca.
Dakle,ČITAJ!
Kemal Mahić
