MULA HALIL HRLE U LJUBUŠKOM

U četvrtom svesku Kataloga arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa u Gazi Husrev-begovoj knjižnici, u obradi Fehima Nametka, nalazi se kratak prikaz čuvene arapske poeme „Kasidei Burda“, ode u slavu Muhameda a. s., sa prevodom u stihovima na bosanski jezik. Autor ovog svjetski poznatog spjeva je ugledni egipatski imam Al-Busiri (Šerefudin Ebu Abdullah Muhammed bin Se’id al-Busiri). (1)Rukopis ima posebnu vrijednost, jer je to prvi poznati cjeloviti prevod u našem narodu popularne Busirijeve kaside na bosanski jezik pisan arapskim pismom. Iz kratkih bilješki na kraju rukopisa izvjesno je da je autor rukopisa Halil Hrle sin Alijin iz Stoca (Istolčeli) i da je Busirijev spjev prepisao i preveo na bosanski jezik u mjesecu seferu 1285. godine, odnosno od 24. maja do 22. juna 1868. godine. Međutim, zbog skoro potpuno nepoznatih biografskih podataka postoji opravdana sumnja u ime autora prevoda. Uvaženi Kasim Dobrača rezignirano piše: „…Ko je od naših ljudi, i kada, obavio ovaj prevod nije nam potpuno izvjesno, jer o tome nemamo sigurnih podataka. I dalje “… Iz bilješke se može razumjeti, i mi stojimo na tom stanovištu, da je prevodilac neki Halil, sin Alijin iz Stoca, čija nam je biografija, nažalost, nepoznata…“ (2)

Prema pričanju Mostarca Jeftana Milišića*, po dolasku u Mostar 1833. godine, Ali-paša je, nakon što je sagradio muške i ženske saraje, odredio jedanaest ičij-aga* ili savjetnika, većinom rodom iz Stoca u koje je imao najviše povjerenja. Jedan od njih, Halilaga Hrle iz Stoca, s titulom binamemura* bio je zadužen za pašine kuće (zgrade). U ovoj tečnoj hercegovačkoj priči Milišić spominje binamemura Halila Hrlu i u nekim drugim prilikama. Ostaje otvoreno pitanje da li se ovdje radi o Halilu Hrli, autoru prepisa i prevoda Busirijevog spjeva. (3)

Halil Hrle je učio u medresi u Ljubuškom pred alimom, muderisom i vakifom hadži Mehmed ef. Krehićem. U toku školovanja sastavio je na turskom jeziku zbirku recepata za liječenje travama, mehlemima i zapisima i dovršio je 1263. (1846/1847) godine. (4)

Može se realno pretpostaviti da je Halil Hrle nakon školovanja u medresi ostao da živi u Ljubuškom kao mjestu stalnog boravka, da je tu vjerovatno osnovao porodicu, da je povremeno putovao u rodni Stolac itd.

Ovdje se navode tri pisana izvora koji potvrđuju da je mula Halil Hrle dugo godina stalno živio u Ljubuškom. Time oni postaju značajan prilog Hrlinoj biografiji i upućuju na neka razmišljanja o mjestu njegovog boravka u vrijeme prepisivanja i prevođenja kaside, lokalnim uticajima na odlike prevoda itd.

U listu “Bosna” 1871. godine, svega tri godine nakon godine zapisane na prepisu i prevodu kaside, objavljen je spisak dobrovoljnih priloga iz kadiluka Ljubuški za bolnicu u Mostaru. Pored čelnika grada, kajmekama i kadije, članova kotarskog i općinskog upravnog vijeća i trgovaca, prilog u iznosu od 6 groša dao je mula Halil Hrnjić (?). Mula Halil Hrnjić je vjerovatno mula Halil Hrle koji je tada stalno živio u ljupkom gradu i kao učen čovjek pripadao krugu uglednih građana. Nije poznato zašto se potpisao kao Hrnjić s obzirom da je to prezime u Ljubuškom potpuno nepoznato. (5)

Dva oglasa u „Sarajevskom listu“ o sudski dozvoljenoj ovršnoj dražbenoj prodaji nekretnina mula Halila Hrle u Ljubuškom 1882. i 1887. godine potvrđuju gornju pretpostavku.

U oglasu 1882. godine dražbeno su se prodavala dva mlina na Trebižatu, na Humcu, nadomak Ljubuškog, vlasništvo dužnika Halila Hrle iz Ljubuškog, zbog duga od 611 forinti:

Od strane ove oblasti daje se na javno znanje da je na molbu Ivana Gabrića iz Metkovića radi dužnih 611 for. dozvoljena ovršna dražbena prodaja dva mlina nahodeća se u selu Humcu vlastitosti dužnika Halila Hrle iz Ljubuškoga, te da je za tu dažbu ustanovila 3 roka to: I 29. aprila, II 31. maja, III 30. junija, svaki put u 9 sati prije podne kod ove oblasti a po okolnosti i na licu mjesta. Gori označena dva mlina prodavaće se na prvoj i drugoj dražbi za iznad procjene, dočim će se na trećoj dražbi i ispod iste na najboljega nudioca uz gotov navac dati. To se na javno znanje donosi… Kotarska oblast. Ljubuški, 28. marta 1882.“ (6)

U oglasu 1887. godine, nakon smrti mula Halila Hrle, dražbeno se prodavala njegova kuća u Ljubuškom zbog duga od preko 193 forinte. Kuća se nalazila u Zir (Dojnoj) mahali sa granicama: od juga Osman Muminagić, od sjevera i zapada put, od istoka Mehmed Sarajlija:

„Od strane kotarskog ureda kao suda u Ljubuškom daje se ovim na znanje, da je ovaj sud na molbu ovrhovoditelja Ivana Gabrića iz Metkovića od 29. marta 1887., broj 1280/gr., dozvolio odlukom od 24. nov. 1887. , broj 1598|gr. ovršnu dražbu nepokretnosti ostavštine iza pokojnog mula Halila Hrle iz Ljubuškog, radi dužnih ovrhovoditelju 193 for. i 44 novč. i budućeg troška, a imenito: Kuća ležeća u Ljubuškom, Zir mahali*, sa granicama od juga Osman Muminagić, od sjevera i zapada put, od istoka Mehmed Sarajlija. Dražba će se obdržavati kod kotarskog ureda kao suda u Ljubuškom u dva roka i to prvi rok dne 12. januara a drugi dne 9. februara 1888., svaki put u 10 sati prije podne a la franka. Ako ne budu iste nepokretnine na prvom roku prodane najmanje za oglasnu cijenu, prodaće se na drugom roku za najvišu ponudu bez obzira na njezinu visinu…Dražbeni uslovi i druge isprave, odnoseće se na prodavajuće nekretnine, mogu se uviditi kod ovog suda… Kotarski ured kao sud. Ljubuški, 24. novembra 1887.“ (7)

Gornju pretpostavku potvrđuju i jezičke osobine prevoda. Trostruka upotreba jata, izrazita jezička osobina ovog prevoda, ukazuje na mogućnost različitih uticaja ljubuškog i stolačkog govora, što se moglo i očekivati s obzirom da je Halil Hrle živio i stvarao u Stocu i Ljubuškom. Preovladava glavna odlika ljubuškog govora- ikavska zamjena jata (dite, zapovidi, grih, lipo, misec…), ali i ne mali broj ijekavske zamjene (svijet, lijepa, ljepota…), dok je ekavska zamjena znatno rjeđa. Na ljubuški govor potsjećaju riječi dun’ja, vazda, ufatim, pošo, došo, puhne, milos’, da reknem…(8)

* Mostarski dopisnik Omer H. Sefić objavio je u sarajevskom „Jugoslavenkom listu“ 1930. godine u dvanaest nastavaka vrlo zanimljiva kazivanja Mostarca Jeftana Milišića (1859-1935) o starom Mostaru. Tekst je ponovo objavljen u cjelosti u mostarskom „Mostu“ 2001. godine. (3)

*Ićij-aga, ičaga-(tur.)-savjetnik, dvoranin nadležan za određene poslove.

* binamemur-bina (ar.)-kuća, memur (ar.)-službenik, činovnik.

* Zir mahala (Dojna mahala) je vjerovatno donji dio mahale Prilaz, sudeći po lokaciji kuća Sarajlije i Muminagića. Kuća mula Halila Hrle bila je nedaleko od džamije na Žabljaku i medrese uz nju.

  1. Kasidetu ’l-burda al-bosnevi. Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa. Svezak četvrti. Obradio Fehim Nametak. Rijaset Islamske zajednice Sarajevo, London- Sarajevo, 1998. (Dio: Bosanski rukopisi, rukopis 3232 i 4653, s. 449.).
  2. Dobrača K. Kasidei burdei bosnevi (Kasidei burda na „bosanskom“ jeziku). Anali Gazi- Husrev-begove bibilioteke, Knjiga IV, 9-20, Sarajevo 1976.
  3. Sefić H. O. Stari Mostar. Pričanje gospodina Jeftana Milišića. Most 2001, 139 (50- nova serija).
  4. Hasandedić H. Muslimanska baština u istočnoj Hercegovini. El-Kalem, Sarajevo 1990.
  5. Spisak dobrovoljnijeh priloga za bolnicu u Mostaru. Bosna 1871, 286, 1.
  6. Oglas. Sarajevski list 1882., 45, 3, od 14. aprila.
  7. Oglas. Sarajevski list 1887., 150, 2- 3, od 23. decembra.
  8. Kalajdžija A., Kadrić A. O jezičnim osobitostima prijevodne alhamijado literature u kontekstu preporodnog prosvjetiteljstva druge polovine 19. stoljeća. Književni jezik 25/1-2, 67-94, Institut za jezik, Sarajevo 2014.

Halid Sadiković

1109 Posjeta 6 Posjeta danas
News Reporter