ČESMA

Natpisi na česmama,“izvorima života“,su,poslije natpisa na nadgrobnim spomenicima,među brojnijim u Sarajevu a također u Bosni i hercegovini.Oni istovremeno spadaju i među najsnažnija pjesnička ostvarenja u ovom korpusu naše književnosti na orijentalnim jezicima.Dovođenje vode i postavljanje javnih česmi smatralo se kod naših ljudi,jednako u gradovima i varošima,kao i u selima i na javnim putevima,izrazito plemenitim i bogougodnim  činom.

U natpisima-hronogramima o tome,biranim pjesnićkim riječima slavi se blagodat vode i izriču pohvale muževima koji su žrtvovali dio svog imetka i zavještali ga opće dobro.Voda se u tim hronogramima gotovo redovno opisuje kao „legendarna „voda života“ i „izvor vječnog života“ i poredi se sa rajskim izvorima i rijekama,slatkim,svježim i hladnim,a graditelji vodovoda i česmi su uvijek ugledni i plemeniti ljudi,puni vrline i dobrote,ljudi koji ne žale truda i imetka da bo obogatili i osvježili svoj grad ili uopće ljudsko naselje,da bi oživjeli neku ulicu,trg,kvart,da bi napojili žedne,naročito putnike namjernike.

Zbog ovakvog njegovanja kulta vode,natpise na česmama su najčešće sastavljali priznati i vrsni pjesnici,poput jednog Mejlije ili Vehbije,unoseći u svoje stihove iskrena osjećanja ljubavi i ljepote,životne radosti i divljenja prema našem bogatstvu,te osjećanja visoke cijene i dubokog štovanja plemenitosti i žrtve graditelja vodovoda i česmi.

Zahvaljujući svemu tome,natpisi i hronogrami na ovim objektima spadaju u najpoetičnije i najupečatljivije pjesničke tvorevine naše epigrafike na orijentalnim jezicima.Kao izvanredno lijep,snažan i slikovit primjer slavljenja vode,odnosno,česme i njenog graditelja,navodimo pjesmu-hronogram Ahmeda Zekića Vehbije,odličnog  i izvornog pjesnika i plodnog pisca iz druge polovine XVIII vijeka:

„Sve živo je iz vode.“

„O,kako je divna ova česma-

Izvor života kome ravna nema!

Takva,ne bi se postidjela

Ni Kevsera,rajskog vrela…

Kao što se vidi,pjesnik se divi česmi,jedinstvenoj po ljepoti i bogatstvu vode,kojoj nema ravne,i poredi je,kao i mnogi drugi pjesnici,pisci hronograma na česmama,sa rajskom vodom Kevserom.Česma je bila napuštena i plakala je kao siroče,izgubljena i zabačena usred okoliša punog života.A sada,kada je obnovljena,kada joj je plemeniti graditelj vratio život,ona obilno teče i veselo žubori i napaja žedne na Atmejdanu.Zaista,izvanredna,živa,plastična i efektna poetska slika.Njen obnovitelj je „okean dobrote“ i Vehbija mu,zato što je doveo „vodu života“,želi najviše što se poželjeti može:da se napije „rajskog napitka“.

Bogatom i osebujnom pjesničkom izrazu u ovom hronogramu doprinosi i plastična i upečatljiva slika usamljene i napuštene česme,te njeno poređenje sa uplakanim siročetom,zatim hiperbola graditeljeve dobrote koja se razlijeva poput uzburkanog okeana.

Autor:Sulejman Grozdanić

Izvor:Bošnjačka epigrafika;Preporod Sarajevo,1999 godine.

Priredio:Kemal Mahić

 

Šehidska česma na Mejdanu, Vratnik, Sarajevo

Spomen česma na Asima Ferhatovića “Haseta” na Baščaršiji

Česma Džuluša, Žabljak, Ljubuški

Gožulj, Ljubuški, donja, stara česma

Gožulj, nova česma, 2020 g.

Vodica22

Vodica, Ljubuški

Česma na zidu Roznamedžijine džamije, pod košćelom u Fejićevoj ulici, Mostar

Kod Gazi husrev begove džamije

Česma ispred Sarač Ismailove džamije, Donja Saračeva, Sarajevo

Česma ispred Sarač Alijine džamije, Vrbanjuša

1342 Posjeta 1 Posjeta danas