Fojnička musafirhana je najstarija upotrebljiva kuća u Bosni vezana za Osmanski period i za nastajanje stare izreke: Svakog gosta tri dana dosta!
Malo je onih koji nisu čuli za izreku “Svakog gosta-tri dana dosta!”, ali malo nas se zapitalo kako je, i gdje je, do nje uopće došlo!
Najdublji i u povijesti najudaljeniji trag o ovoj izreci vodi do Fojnice.
Na samom kraju grada i njegove glavne, Bosanske ulice, na samoj utoci zlatonosne rječice Šćone u Dragaču, nalazi se službeno najstarija kuća u BiH! Neobična po svojoj orjentalnoj gradnji, doduše već dobrano oronula, ali i takva kakva jest i danas svjedoči o raskoši kakvom je nekada dominirala fojničkom čaršijom. Svi su historičari saglasni u jednome: kuća je sagrađena u 16. stoljeću kao izravan rezultat potrebe da se nađe prenoćište za mnoge koji su raznim poslovima dolazili u grad koji su tek zaposjeli Osmanlije, ali su njegovim ekonomskim životom i dalje upravljali Dubrovčani, koji su u Osmanskih vlasti za određenu svotu dukata ishodovali nastavak trgovine, otkupljivanje rude, posebno otkupljivanje zlata i željeza, a koliko su tu bili dominantni, govori i podatak da stari Fojničani i danas taj nekada živ trgovački dio grada zovu Trgovišće, a ulicu koja se laganom padinom niz spomenutu Šćonu spušta do središta i danas zovu Pavlovac, prema istoprezimenim Dubrovčanima koji su ovdje obilježili predosmansko vrijeme. Bosanski kraljevi su ovdje ostavili kalupe za kovanje novca, a grad je imao, samo u dubrovačkom vlasništvu, preko trideset dućana!
Kako su, dakle svi imali razloga dolaziti, valjalo je tolikim ljudima naći i prenoćište, pa su nove Osmanske vlasti, nekako istovremeno kada se ovdje dala sagraditi prva, glasovita Atik-džamija, dali sagraditi i gostinsku kuću: musafirhanu. Prebogata je povijest te kuće, nevjerojatne bi se priče o njoj dale napisati, no, ovom prilikom tek istaknimo da je ta kuća ugošćavala i čovjeka i konja kojim bi dojahao, jer je uza nju bila i štala u kojoj su konjušari skrbili o gostinskim konjima, a gosti bi imali pravo na tri dana posve besplatnoga boravka, koristeći i kuhinju koja je bila s druge strane musafirhane, i koja je danas također u stambenoj funkciji! No, pravilo o trodnevnome besplatnom boravku, moglo se koristiti samo jednom i nikada više. Nikada niko, a pravilo je vrijedilo i za “siromaha k'o i za bega i sultana”, nije dobio drugu prigodu koristiti gostoprimstvo fojničke musafirhane u Atik – mahali. Žene su imale odvojene prostorije s turskim kupatilom, i tu se svako morao vladati pristojno i dolično, a oni kojima i nije bilo do doličnoga ponašanja, premještali bi se u fojničke hanove i mehane.
Fojnička musafirhana odavno je u vlasništvu porodice Salihagić, i, do pred ovaj rat bila je pod zaštitom bivše države, bila je na najboljem putu da ju i UNESCO zaštiti kao vrijedan spomenik jednom vremenu i kulturi, ali je rat sve to izbrisao.
U vrtu musafirhane raste prastari voćnjak bosanskih jabuka, krušaka i šljiva, a njezina unutrašnjost još čuva stare stropne drvene rezbarije, prastare knjige i predmete, brojne prostorije od kojih se u svakoj dade naći nešto što se nigdje drugdje ne može više naći, niti će kada moći. Hroničari su zabilježili i mnoge njezine neobične goste kroz dugu povijest; dvojica od njih u toj kući napisali su dva primjerka Kur'ana, jedan 1615. a drugi 1648. godine; jedan je ostao u fojničkoj baštini, a drugi se nakon Drugog svjetskog rata našao u Dubrovniku.
Ova kuća-muzej, izvorom je dakle stare izreke kako je svakoga gosta tri dana dosta, a i vi, ako vas put dovede u Fojnicu svakako navratite i makar je s vana pogledajte da biste mogli kazati da ste biili u Fojnici i vidjeli najstariju kuću u Bosni i Hercegovini!
Mahalla.ba