Voljela sam otici u dzamiju i klanjati. To je za mene bila duhovna oaza, mjesto smiraja, ljepote i sedzde.Dzamijski mir u toku molitve, lagahno zveckanje tespiha svjedocili su sklad i ljepotu namaza u dzematu.Bile su to prave duhovne gozbe i bilo kakav ovodunjalucki problem ili tuga nestajali su tu, u dzamiji, u namazu i dzematu, usitnjavali su se i postajali beznacajni kroz zajednicku dovu nasem Gospodaru.
Prosla je , evo, godina otkako sam zadnji put osjetila to duhovno zadovoljstvo, ljepotu i zajednistvo kroz molitvu u dzamiji.
Sve se vec odavno izokrenulo i promijenilo. Namazi su najprije bili ukinuti, a ulazak u dzamiju zabranjen. Odjekivali su ezani sa munara, ali uzalud. Vjernika nije bilo da ukrase svoje dzamije.
Malo li je bilo to, pa je i tavaf oko Kabe zaustavljen.Bila je to planetarna tragedija.Bolno i nepojmljivo!
A onda…sile mraka I psihopate na vlasti odlucili su da otvore nase dzamije pod uslovom da…
Nastojali su po svaku cijenu da svoj dio mraka usele u nase dzamije.
Oduzeli su vjernicima pravo da nurli i radosnih lica stanu pred svoga Gospodara. Pod masku su sakrili njihova abdestom okupana lica.
Alkoholom su prskali njihove dlanove da ih od stida, tako alkoholizirane, ne mognu u dovi Rabbu svom podici.
Odvojili su ih i razbili njihove saffove. Iste one saffove kojim se Gospodar svjetova kune!
Takvi ponizeni i ojadjeni dobili su dozvolu da ponovo udju u svoje dzamije.
Nista vise nije bilo isto.
To nije bilo privremeno stanje. Sile mraka su isplanirale da to tako trajno ostane.
Ja u dzamiju vise skoro i ne idem.
Nije to vise ono duhovno utociste, ona oaza mira I duhovnosti. Nije to vise ono sto smiraj daje.
Ljudi bez lica, s alkoholom na rukama, odvojeni jedni od drugih i uplaseni. Spremni da prokazu jedan drugoga u slucaju da se saff spoji ili se ne ispostuju mjere dzahila iz Kriznih stabova.
Prosla je , evo, godina. Proci ce i vise godina.
Vlast ne pokazuje namjeru da istinski otvori nase dzamije.
Vjernicima je Gospodar svjetova citavu Zemlju sedzdom ucinio. Ne moramo ulaziti u dzamije. Mozemo klanjati u dzematu kod kuce, sa svojim ukucanima. Zikriti mozemo, Kur`an casni uciti, svoju djecu osnovama vjere poducavati, pricati im kako je to nekad u nasim dzamijama bilo.
Ali…
Sile mraka ne miruju. Nedovoljno je.
I nase kuce moraju da se okupiraju i nasa tijela kojima zikr i molitvu cinimo. Oni hoce konacno i nas um da okupiraju.Jer, dok god ijedna nasa kuca svijetli kao zvijezda zbog ucenja Kur`ana i zikra u njoj, sile mraka ne mogu da provedu svoju zlocinacku agendu uspostavljanja konacne i definitivne tmine i smrti na Planeti.
Ometa ih govor naseg Gospodara. Ometa ih nasa svakodnevna molitva.Svjetlo naseg zikra i ucenja Kur`ana uporno svijetli i razbija njihovu tminu.
Zato su smislili vakcine i cipove.Da njima udju u nasa tijela.Da probaju ugasiti to svjetlo koje im smeta.
Da okupiraju i u mrak uvedu i nas um.Ideja je morbidna i nevjerovatna. Ali se ostvaruje. Vakcina je vec tu.Spremna da izmijeni nas DNK kod, od Boga nam dat, da nas otruje i onesposobi.Da nas pretvori u bezlicne jedinke, bez ideniteta, bez ljudskosti i volje.
Jesmo li spremni na jos jednu ublehu? Hocemo li i na to pristati tako olahko kao sto smo im nase dzamije predali I prepustili da ih okupiraju?
Ili cemo nepristajanjem na ovu Dedzalovu spletku spasiti nasu vjeru i Ahiret?
Zlo ne moze imati konacnu rijec!
Namaz je nas spas, dova je nase oruzje.
Allahov govor je nasa vodilja i nase svjetlo koje razbija sve ovodunjalucke tmine.
”Allah je zastitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo”(Bekara, 257)
”Allah ce uciniti da svjetla Njegova uvijek bude, makar krivo bilo nevjernicima.(Saff, 8)
”A Allah nece dati priliku nevjernicima da uniste vjernike”(en Nisa,141)
“Dovoljan je nama Allah, divan li je On zastitnik!”(Alu Imran, 173)