Nakon osvajanja Svjetskog prvenstva u košarci(Ljubljana 1970.)počeo je uspon košarkaškog sporta diljem bivše države Jugoslavije.Eho uspjeha ekipe Jugoslavije se osjetio i u Ljubuškom.Košarkaške lopte su postale popularne više od nogometnih,ali su nedostajali koševi,čija je cijena bila znatno viša od košarkaške lopte.Ipak je trebalo sačekati osam godina da se formira i registrira Košarkaški klub „Ljubuški“(1978).Za predsjednika K.K.Ljubuški je izabran Kemal Mahić,profesor.Klub se nalazio pod finansijskom ingerencijom SIZ-a za kulturu i fizičku kulturu,kao i drugi sportski klubovi koji su djelovali na području općine Ljubuški.Naravno,u nerazvijenoj općini uvijek je nedostajalo finansijskih sredstava za unapređenje košarkaškog sporta,koji je kuburio sa igralištem,sportskom opremom,tehničkim pomagalima,putovanjima,prehranom sportista…
Košarkaški klub Ljubuški se takmičio u zoni Hercegovina i odigravao utakmice od Konjica do Trebinja,od Bileće do Posušja.Službene utakmice su se igrale(12-14 ekipa) na igralištu iza Osmogodišnje škole,zatim Gimnazije Ljubuški i na kraju na Stadionu malih sportova Ljubuški.Nismo u ovom periodu dočekali da igramo u sportskoj dvorani u Ljubuškom.
Treneri su bili pok.Cvitan Vučić,profesor;pok.Marko Primorac-Marka,profesor;Ilija Petrušić,profesor…
U periodu od 1978-1992.godine prodefilovali su mnogi igrači u dresu K.K.Ljubuški,a neki su nas u međuvremenu napustili uživajući poštovanje saigrača i sportske javnosti.To su:Marin Jurković,Zoran Mijatović,Vlado Vukšić,Ivo Dedić…Neka je mir sa njima!
U idealnoj „petorki“,K.K.Ljubuški (po skromnom mišljenju autora,za 14 godina postojanja) su:Pavičić Mladen-Granić Nedjeljko-Srećko Čolak-Dragan Nikić-Marin Jurković, koji su rijetko igrali skupa zbog različitih razloga, ali da su igrali onda bi i rezultati bili znatno bolji,a time bi i K.K.Ljubuški bio bolji,popularniji i zahtjevniji.
Povod za ovaj tekst je nedavni telefonski razgovor između Dragana Nikića i autora teksta(ZG i SA).U razgovoru nakon 35 godina,Dragan je upoznao svoga profesora da njegov sin Krešimir(Dragan) Nikić igra košarku za ALBU-BERLIN,da je visok 2,15 m i da je u toku šestogodišnji ugovor između Krešimira Nikića i njegovog kluba Alba Berlin koja igra u Ligi Europe i „vlada“ košarkom u Njemačkoj.Interesantno je da u ugovoru slijedi stavka:“da roditelji mogu pet puta u godini posjetiti svoga sina u Berlinu o trošku kluba Alba Berlin“.
Krešimir(ime djeda Krešo-Trgocoop-) Nikić je pod budnim okom trenera iz Španjolske Garcia Aita(73),koji je tražio njegov dolazak iz Cibone,koju je Krešo napustio nakon sezone 2017/18.godine.Ovaj trener je afirmirao španjolsku košarku(Gasol und comp.),a politika kluba Albe Berlin je dugoročan rad sa mladima koji će s vremenom postati kvalitet.Prije Aita Albu je vodio Svetislav Pešić,bivši igrač i trener K.K.Bosna-Sarajevo.
Dragan Nikić,kao igrač K.K.Ljubuški je bio prvi igrač kluba.Oko njega su se okupljali(iza Osmogodišnje škole) ostali saigrači i po „čitav dan“ bi ubacivali loptu u koševe,jer ih na nekom drugom kraju grada nije bilo.Na službenim utakmicama,Dragan je imao najviše skokova i koševa,a kada bi „zaradio“ četiri „lične“,znali smo da gubimo utakmicu.Teško je podnosio poraze jer nismo imali dovoljno „visine“ da budemo ravnopravni Leotaru,Lokomotivi(M).Mladosti(Š.Brijeg)..
Po završetku gimnazije u Ljubuškom Dragan je preselio u Zagreb,gdje je rođen Krešimir i ostal braća i sestre u obitelji Dragana Nikića(4).
Fasciniran sam činjenicom da je Draganov sin igrač Albe Berlin.Smatram da je „presudila“ genetska predispozicija“.To je kompliment Draganu i obitelji Nikić i njegovim roditeljima.
To je kompliment svima nama iz Ljubuškog,jer ćemo ubuduće navijati za Albu Berlin i željeti da Krešimir Nikić zaigra u NBA ligi,što je vrhunac košarkaškog sporta i sna košarkaša.
Sretno,Krešimire!
Kemal Mahić
KK Ljubuški
KK Ljubuški
