Najobrazovanija i najumnija Srpkinja svog vremena Isidora Sekulić, književnica, prevodilac i književni kritičar, član Srpske kraljevske akademije i prva žena akademik u Srbiji i prvi predsjednik Udruženja pisaca Srbije, koja je rođena 1877. godine u bačkom selu Mošorinu, a umrla 1958. u Beogradu, još davne 1941. godine piše o bosanskom jeziku i govoru esej koji teško da će moći neko tako napisti. I ovaj njen esej je potvrda da je njeno stvaralaštvo zaista izraz i praznik pisane riječi.
Isidora Sekulić je živjela u svijetu jezika, govorila je nekoliko svjetskih jezika i bavila se cijeog života istraživanjem jezika, posebno srpskog. No, u eseju o bosanskom jeziku ona pokazuje svoje majstorstvo i dokazuje da je poznavalac i ovog jezika, a ne samo srpskog narodnog govora i njegovog umjetničkog izraza. Isidora nam nudi bosanski jezik kao praznik, kao govor kulturne smotre naroda. Koju samo ljepotu, posebnost i dubinu ona vidi u bosanskom jeziku. Poslije njenog eseja ne možemo a da ne počnemo još više da volimo i cijenimo taj naš jezik bosanski i tu našu Bosnu.
Ovakvi tekstovi bi ubuduće trebali da preplavljuju portale umjesto bljuvotina nepoznavaoca bosanskog jezika i naroda bosanskog uopšte, tog nekog propalog šatorskog “pevača” Dodika. Poslije čitanja ovog teksta ove genijalne žene i stiliste kojoj ni danas nema ravne, vidjećete svoj jezik kao gromadu zlata koja blješti na prostoru Evrope i bićete ponosni što ste pripadnik naroda koji govori bosanski jezik. Pročitajte tekst Isidore Sekulić i sami zaključite da li sam u pravu. Evo teksta o bosanskom jeziku koji sam pronašla u 74. knjizi edicije Matice srpske iz 1971. godine, gdje je jedan od uredjivačkog tima ove edicije i nobelovac Ivo Andrić.
Dr. Bisera Suljić Boškailo
Bosnjaci.net
