Obrali smo djedu trešnju,
u voćnjaku iznad sela,
napravili samo štetu,
trešnja nije bila zrela.
Kad djed vidje što je bilo,
tužno reče:“Bože,mili,
ne žalim za plodovima,
al’ što su polomili.
Trešnje sam i kalemio,
da ih ljudi jedu,
ali grane da im lome,
to nije u redu.
Trebali su sačekati,
svaka trešnja da dozrije,
slobodno bi mogli brati,
djed branio nikad nije.
Da bi trešnja dobra bila,
mora stić’ do zrelog stanja,
slasti nikad nije bilo,
u plodu zelenih trešanja“.
Izvor:Fikret Ahmetbašić,Slast zelenih trešanja,“Bosanska riječ“Tuzla 2020.
Izbor:Kemal Mahić
1387 Posjeta 1 Posjeta danas