CRTICE IZ AUTOBIOGRAFIJE ( 2 ), Ante Granić

anterodj

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

OTAC , MAJKA i JA :
.
Otac nam je umro mlad , u 51. godini ,
( godine 1.951) – majka 1.999… Majka Marecka je bila punih – 48 godina udovica !
.
Zivio sam do sedamnaeste godine
u “Granica mali” u Vasarovicima ,
a onda sam otisao “u svit na skolovanje ” .

.
.VITINA – GRABOVO VRILO.
.
Obitelj zivi u Vitini , u Grabovom vrilu , na materinstvu . Tamo smo
preselili iz Vasarovica ima vec 55 godina . Nasa kuca u rodnom selu Vasarovici , ostala je pusta .
.
Poslije smrti oca , kao neiskusan sedamnaestogodinjak , ja sam se morao brinuti o obitelji . Zato sam
morao da radim poslije zavrsetka uciteljske skole , a morao sam , kasnije , raditi i u toku studija .
.
.SKOLA – FAKULTET – POSAO.
.
Zavrsio sam prve razrede osnovne skole u Vasarovicima , ostale u Ljubuskom , kao i dva razreda srednje skole . Uciteljsku skolu sam
zavrsio u Sarajevu 1.953 . , te sam sluzbovao kao ucitelj u najzabitijim selima Foce ( 4 godine ) , vratio se u Sarajevo i zavrsio Filozofski fakultet u Sarajevu 1.965.
.
U vrijeme sluzbovanja u focanskom
kraju , otsluzio sam i vojsku . Zavrsio sam Skolu rezernih oficira u
Bitolju , koja je trajala jedanaest mjeseci i jedanaest dana !

 

.
Profesor sam knjizevnosti i filozofije . Moji profesori na katedri
za knjizevnost su bili :
.
prof. dr . SALKO NAZECIC
prof. dr. MITHAT BEGIC
i prof. dr. BRANKO MILANOVIC …
.
A na katedri za filozofiju :
.
– prof.dr. IVAN FOHT……
– prof.dr. SEFKIJA ZULJEVIC…
– prof.dr. VANJA SUTLIC
.
Fakultet sam zavrsio vanredno , uz
uciteljsku sluzbu u Lukavici , pored Sarajeva . Te godine sam se i ozenio Ruzicom Kramar – Cicom , iz Dogloda kod Sarajeva , i otisao u Paris te 1.965.- u kome zivimo vec – 49 proljeca , ljeta , jeseni i zima !
.antepariz

. POSAO U FRANCUKOJ !
.
Trideset i cetiri godina sam radio u
istoj firmi , i penzionisan kao direktor za Jugoslaviju te velike turisticke
multinacionalne firme “VOYAGES WASTEELS” , koja je imala 244
agencije u 29 drzava . Moj posao je bio vezan za sve turisticke poslove
za Jugoslaviju ( kasnije za drzave proizisle iz YU ) , sa polascima iz :
Francuke , Njemacke i Svicarske .
.
Radio sam po tri mjeseca godisnje
u Njemackij i Svicarskoj , a ostatak
u Francukoj . Bio sam zaduzen i za
otvaranje novih agencija u Evropi , pa sam tako otvorio prvu agenciju u
Engleskoj , Austriji , Poljskoj , Ceskoj i Jugoslaviji . U Jugoslaviji smo imali samo tri agencije – na zeljeznickim stanicama: u Zagrebu , Beogradu i Kosovu Polju .
.
Bio sam toliko samostalan u svom poslu , da sam organizirao sam sva svoja poslovna putovanja – sam planirao , i sam ih realizirao .
Idealno radno mjesto , zar ne ?
.
Godine 2.005 . , vlasnik nase
kompanije gospodin WASTEELS , rasprodao je sve svoje agencije .
Ostala je samo jedna sa tim imenom , i to ona na zeljeznickoj stanici u Beogradu – ( salter 36 ) .
.Zeleznicka-stanica-Beograd-1

 

.
.
.NOVINARSTO i FILM.

Od djetinjstva sam pisao za neke novine , evo vec punih , sezdeset i cetiri godine . Sada pisem samo za
svoj zavicajni portal…ljubusaci.com.
Objavio sam i dvadesetak kratkih prica . Bavio sam se i filmom …
.
Napisao sam i kratki roman , kao filsmsku pricu , CRVENI FERARI ,
na osnovu koga je producent MIRZA PASIC spremao film – i to pune tri godine . Sinopsis za taj film , na
osnovu price CRVENI FERARI ,
napisao je za Mirzu Pasisca -znameniti filmski bard FILIP DAVID.
Beogradjanin .
.
Nazalost , smrt je bila brza od Mirze
Pasica . Tako je projekat , zasada , zaustavljen .
.
………………………………
OBJAVLJIVAO SAM U :
………………………………
.
– Glasu pionira ,
– Malim novinama ,
– Zadrugaru ,
– Oslobodjenju ,
– VENu ,
– Vecernjim novinama ,
– Reviji SVIJET –
– NAS SVIJET , iseljenicki list .
(sve u Sarajevu ) .
.
Zatim u novinama i revijama :
– POLITIKA
– DUGA
– YU NOVOSTI –
( iz Beograda )
.
– ARENA
– VJESNIK
– VJESNIK U SRIJEDU iz Zagreba
.
te : REPUBLIKA ( Skoplje ).
.
Stalno sam pisao za listove koji su izlazili u toku rata ( 1.992 – 1995. ) :
.
– “BOSNA PRES” –
– “BH EKSLUZIV” –
– “EURO BOSNA” –
– “NOVA BOSNA ” –
– “OSLOBODJENJE”
za inostrantvo –
– “AS” – itd.
.
Moju pricu iz Ljubuskog : “NEMA VISE NAZE LJUBUSANKE” , objavili
su i listovi : STARI MOST , i TAKVIM
islamske zajednice Hrvastke . Moji
su prijatelji bili – i muftija zagrebacki
Sefko Omerbasic , kao i muftija
beogradski JUSUFSPAHIC !
.
PRIJATELJI , SARADNICI…
.
Moji prijatelji iz svih vremena mog djelovanja bili su : pisac Aleksa
Mikic , glavni urednik lista “MALE
NOVINE , koje su tada izlazile u pola miliona primjeraka – a citala su ga gotovo sva djeca bivse Jugoslavije…
Aleksa je bio – ljubuski zet .
.
Zatim novinari :
Dzavid Husic , a na Radio Sarajevu urednik Ante Strelov , i
Ivan Gavrilovic , urednik “Vesele veceri” . Na Radio Sarajevu sam
radio kao pripravnik cetiri mjeseca ,
i to u redakciji VIJESTI i VESELO VECE .
.
Medjutim , nisam ostao . Volio sam
da se posvetim ucenju na fakultetu .
I nisam se pokajao . Novinar sam ostao , samo kao amater ! I to sa novinarskom iskaznicom , kao da sam “pravi” !
.
Moji prijatelji i saradnici su bili pisci ,
glumci , novinari i filmski radnici .
.
Da ih , onako nasumice , pomenem:
.
Stevo Bulajic , Dragan Kulidzan , Nedjo Sipovac , Aco Ljiljak , Branko V. Radicevic , Husein Tahmicic , Aleksandar Jevdjevic , slikar Mario Mikulic , glumica Ines Fancovic ,
Aco STAKA , Sime ESIC , Vanja Roric…Marina Trumic , Kornelija Senfeld , snimatelj Mustafa Mustafic – Pujdo…prof. Dr. Nikola Kovac , fra Marko Orsolic.. Da ipak
pomenem i Emira Kusturicu , te fiilmskog reditelja LORDANA ZAFRANOVICA , mog dobrog i nezaboravnog druga , koji je izrazio
zelju da snimi TV seriju po mojoj prici ” CRVENI FERARI” !
.
EMIR KUSTURICA
.
Emira sam upoznao jos kao djecaka , jer sam bio vaspitac u “Pionirskom centru” u ulici Gorusa na Gorici u Sarajevu , gdje su Kusturice i stanovali . Direktor tog centra bio
je Osman Goro ! Kasnije sam se
sretao sa Kustruricom u Parizu .
.
On je slao iz Pariza , u vrijeme rata ,
druge poruke o Sarajevu . Sta se s
njim desilo kasnije…e , nije to za ovaj napis ! On je takodje veliko
svjetsko filmsko ime . U mojim uspomenama zapisano je i to da je bas on napisao jednu od najdramaticnijih prica iz bosankog rata pod naslovom : “OKOVANI RASIM “!…Ali , to je bilo nekada kad KUSTA nije bio i – NEMANJA ! Tako
se bar sada o njemu misli .
.
Imam opsesiju , i pored svega , da ga nagovorim da posjeti Sarajevo ,
jer je on , ipak , bio i velika “raja” , a
sta se s njim kasnije desilo – to je duga prica !..I nije samo crno-bijela.
.
To je veliko svjetsko ime , a ako je i vrag – onda je to , ipak – nas vrag !
Jer , i zalutalima treba – pruziti ruku !
.
Moji prjatelj su bili i pisci – dr. Predrag Matvejevic i Danilo Kis , koje sam upoznao u Parizu . Bio sam drug i prijatelj i sa jednim gradonacelnikom
Sarajeva – SALKOM SELIMOVICEM !
.
AMBASADORI :
.
U Parizu sam , tokom mog dugog zivota tamo , upoznao i bio prijatelj sa – cetrnaest ambasadora koji su se tamo mijenjali , bilo za vrijeme Jugoslavije , a kasnije – Bosne i H . i Hrvatske !
.
Na mene je ostavio najsnazniji utisak , ambasador IVO VEJVODA –
u vrijeme Jugoslavije , a ZELJANA ZOVKO , ambasadorka BH , u – ovo nase vrijeme .
.
Posljednji ambasador koji me primio i sa kojim mijenjam meilove je – sadasnji ambasador Hrvatske IVO
GOLDSTEJN ! Bio sam vrlo , vrlo uzbudjen pri tom susretu , jer sam procitao gotovo sve sto je napisao
i bio ponosan da jos postoje takvi ljudi !…To je , po mom sudu , pravi ambasador – na pravom mjestu !
.
KURIOZITET IZ FRANCUKE !
.
Ima jedan podatak u koga je tesko
povjerovati , ali je istinit – kao mega kuriozitet iz Francuke . Ja sam imao
jednog prijatelja – Sasu Gusica sa Stupa pored Sarajeva . On mi je jednom predlozio , prije mnogo godina , da odemo u jedan restoran u gradu SARTR , kod nekog naseg poznanika JOZE VUKUSICA . On je ima veliku bastu i vocnjak , u kojem je bila mala kucica , kao vikendica .
Pored toga je imao dobar restoran i
mali hotel . Sezdesetak kilometara od Pariza .
.
Pristao sam .
.
Kad smo dosli tamo , bio je post RAMAZAN , Jozo nam je rekao da
je tu kucicu iznajmio jednom covjeku oko koga se vrte neki ljudi koji svi poste , dolaze i stalno mole s njim . Zapravo , klanjaju ! Stanovali su kod njega najprije u Hotelu , a onda su trazili da se izdvoje .
.
Otisli smo i upoznali tog bradonju .
Dopao nam se covjek , koji nije dobro govorio francuki , ali je bio mio i otvoren covjek . Takvog sam ga posjetio jos nekoliko puta !
.
Bio mi je neobican , ali nije mi bio nikakva posebna senzacija ! Nikada nije bio sam . Uvijek je bio s njim i
neko ko dobro govori francuki .
Trazio je od nas samo da ne nosimo – f o t o a p a r a t .
.
Zavolio me je jako , a bavio se , kao sto sam mogao shvatiti , distribucijom nekih , mislio sam tada – muzickih kaseta !…Nudio me je svim i svacim .
.
Jednom je meni , kad sam dolazio sam – skuvao cak i grah ! U sustini , dolazio sam kod Joze u restoran , a kod “bradonje” onako – usput !
.
NAKON MNOGO GODINA :
.
Prolazile su godine . Povremeno sam mu dolazio , a onda i prestao .
Prestao, bez nekog vidnog razloga .
.
Tek kasnije sam shvatio ko je on , kad sam ga vidio na televiziji , kao govornika ispred velike mase svijeta .
.
Znate li ko je to bio ?…Ne zante !
Nikada se ne bi ni sjetili !
.
Bio je to – AJATOLAH HOMEINI !..
Buduci – vodja Iranske revolucije !…
One kasete su bile – samo politicka propaganda . Nikada mi ni jednu nije nudio !

antehomeini

.
E , pa sad !…Mali je svijet !
U mojim ocima , on je postao senzacija – tek kad sam ga ugledao na TV !…A zavolio sam ga jer je bio zaista blag i dobar covjek ! Nikada nismo razgovarali o religiji . Nikada
nije podigao glas . Jedinu recenicu
koju je o religiji izgovorio bila je : : “Svi ljudi na zemlji su – pred
dragim Bogom braca” !”… Od tada , tu recenicu cesto ponavljam u svojim napisima .
.
To je i jedina uspomena , koja mi je ostala od njega !…A kao politicar – bio je to sto je bio .
.
R E Z I M E :
.
Na kraju karajeva – ko bi nabrojao
sve te ljude sa kojima sam se sretao i druzio , a koji su bili – neko i nesto !
.
I sve ovo o cemu pisem , radio sam
van svog radnog vremena .
.
Da samo dodam :
poznavao sam i neke REISE
islamske zajednice svoga vremena – preciznije – njih trijicu . U Sarajevu .
.
Zaista sam imao srecu da se druzim sa izuzetnim , a usto i zaista poznatim ljudima , iz svijeta kulture , nauke –
novinarstva i sporta . Mnogima sam i imena zaboravio . A zasluzili su da ih pamtim .
.
Aktuelno je moj najdrazi prijatelj
general Jovo DIVJAK !…
Kaze meni Jovan :
.
-” Nisam ja vise general , Antone” !
.
– “Ne interesira mene sta Ti o sebi mislis , ti si dio nase historije , a ti
misli o sebi sta hoces”, kazem mu .
General se smjeska – i vrti glavom .
.
SUSRET SA JOVOM U SARAJEVU :
.
Posljednji put smo se druzili kad sam u Julu mjesecu ove godine posjetio Sarajevo sa svojim hodocasncima iz dalekog Kongo Brazavila . Jovo im je bio vodic , jer odlicno govori francuski
…Ali , avaj !
.
Putovali smo od Katedrale do Bascarsije 42 minute , jer ga ljudi stalno zaustavljaju , pricaju – i hoce da se slikaju s njim ! Nisam mogao ni pretpostaviti da je tako voljen , drag i popularan !
.
G E N E R A L I C A !
.
Slucajnosti radi , u nasoj grupi je bila jedna penzionisana – g e n e r a l i c a
vojske Kongo Brazavila , pa je i to
bilo iznenadjenje za sve nas . To sam prenio i Jovanu , dok smo cekali da hodocasnici izidju sa mise u Katedrali .
.
– Cuo sam da i medju vama ima jedan general ” – rekao je Jovo , prilazeci grupi ? :
.
– ” U I – MON ZENERAL !…” , rece zena uz pozdrav i uz stav “mirno” !
Stade mirno i genaral DIVJAK !…
Pozdravi !…
.
Izgledali su oboje – kao dva kipa ,
ispred kipa Pape Ivana Pavla , kod Katedrale !
.
Tako je susret poceo sa smjehom ,
i zavrsio na veceri u restoranu –
“Pod lipom” – takodje sa smjehom !

antejovan

 

.
.
RADIO FRANCE
I MOJI NAPISI .
.
Radio sam i u Parizu na “Radio France international” , pa kratko
i u TV emisiji MOZAIK . Moja urednica na RADIO FRANCE INTERNATIONAL , bila je poznata novinarka MIRJANA ROBIN , cija
je baka bila iz BANJALUKE . Tamo
sam upoznao jednu finu i pametnu damu sa kojom se i danas druzim .
Zove se Sadzida Jerlagic , a ja je
zovem : OKO SOKOLOVO !…
.
Sadzida je Vrsna novinarka , a mene stalno hrabri , iako se i sama stalno
bori sa raznim bolestima .

.
I Mirjana je bila primjeran novinar ,
veliki covjek i nezboravan drug !
Pripremali smo svake sedmice i jedan RADIO MAGAZIN za Radio Sarajevo .
.
Ne , ne treba zaboraviti da je taj francuki radio bio u toku naseg rata na pravoj , nasoj , strani ! Sirio je
pravu istinu o nama , i bio prvi radio
koji je istakao da se u BH radi i o – genocidu nad muslimanima .
.
BOSNJACI – A LJUBUSACI !
.
Napisao sam oko 1.500 reportaza i
raznih drugih priloga . Danas pisem jednu kolumnu sedmicno za portal svog zavicaja…ljubusaci.com !…
Za njih sam , zasad , napisao 125 priloga , od cega 110 kolumni !
Sve se mogu naci na tom portalu .

logo style2

 

Urednik mi je Faruk Jakic , koji se skrasio u izbjeglistvu u Danskoj . On je i pokretac portala : ljubusaci.com !
On je zaista – covjek za primjer !
.
Faruk je zaista i primjeran vjernik . Svaku svoju misao zavrsava sa :
AKO BOG DA !…Saradjujemo , evo vec gotovo pet godina , a nikada se
nismo sreli !…Svaki poslati mi e-mail
zavrsava sa : CUVAJ SE , ANTE !…
.
Opredijelio sam se za taj portal , jer
ga uredjuju Bosnjaci moga zavicaja ,
prema kojima su “nasi domoljubi” bili zlocinacki nastrojeni u toku rata !
.
Upravo su ih “moji” otpremili u logor-
na Heliodrom kod Mostara !…Znam svaki detalj tog slucaja , jer je jedan
od zatocenika odmah pusten , imao je francuke papire i slucajno se tada nasao u Ljubuskom , pa su i
njega “pokupili” , jer ga je i samo ime odavalo – OMER ! Vratio se u
Paris – i sve nam ispricao .
.
U toku rata sam posjetio Ljubuski , a
onda sam napisao , i objavio na ljubusaci.com pricu : “NEMA VISE NAZE LJUBUSANKE” , koju je prenijelo nekoliko novina . Pricu sam
prvo objavio u BH EKSKLUZIV , koji
je , u vrijeme rata , izlazio u Splitu , a uredjivao ga je moj prijatelj i vrsan
novinar Ahmet Bosnic !
.
PRICE I KOMENTARI !
.
Cesto “komentarisem” na raznim portalima , ali ja nisam nikakav komentator , niti zato imam talenta .
To ja radim vise – iz dosade !
Od toga , mislim , nema niko koristi ,
a ja imam samo – s t e t u !
.
Moje tekstove prenose i drugi portali . Citaocima bi predlozio da
pronadju , i procitaju , na portalu…
ljubuski.info , pricu :
SAGA O FRA HAZIMU ! Tu sam pricu pisao kao uspomenu na svoju majku Marecku !…A majka je jedna ,
bilo moja , ili vasa ! Pokopana je u prvoj grobnici na ulazu u Vitinsko groblje . I tu nam se Marecka – bas smije , kao da je ziva !… Sa crteza .
.
Aktualna je i prica :” KAKO JE TITO SPAVAO SA DVADESETAK ZENA” !
Rugalica na napise u “zutoj stampi” i
o kvazipolitickim prepucavanjima oko slucaja DJUREKOVIC !
.
Naime , sad je sudjenje u vezi tog ubistva Djurekovica u Njemackoj , a
u toj mojoj prici je receno malo vise o Stjepanu Djurekovicu i njegovom
“slucaju” !
.
Ili pak da procitate pricu na portalu ljubusaci.com : TITOV NEPOZVANI GOST !..Tako cete i mene mnogo bolje upoznati . Tim poznanstvom
necete postati nimalo pametniji , ali
se nadjoh ovdje na facebooku – kao starac medju omladinom , a taj nas narod zna reci :
.
“Kad se uhvatis u kolo – moras i da igras” !…A onda narod i opominje :
.
“U KOLO KAD HOCES – IZ KOLA KAD TE PUSTE” !…Mudar je taj nas
stari svijet , zar ne ?!
A mlade volim . Oni su danas u teskom stanju ….
.
Nemaju perspektive , a nisu oni krivi ! Krivi smo mi – stari magarci !
Mi smo im skuvalu tu – gorku poparu !
.
.U.N.E.S.K.O. – U LUKAVICI :
.
Nego , da mi nastavimo :
Vodio sam poznatu filmsku sekciju
skole u Lukavici . Naime , svjetska organizacija UNESKO , raspisivala je svake godine novu temu , na osnovu koje su sva djeca svijeta , koja su se bavila filmom , snimala kratke filmove .
.
. Drzavni pobjednici iz svih zemalja svijeta , prikazivani su na svjetskoj smotri u VENECIJI , a dijelile su se i nagrade .
.
Taj festival filmova koje su snimala djeca svijeta , nazivao se : DESETA
MUZA !
.

venecija

 

Godine 1.962. , bila je UNESKova tema ” NA PLOCNIKU JE PRONADJEN NOVCANIK” … !
.
Filmovi su morali biti snimljeni samo na traku od 8 mm . Nas film je sniman malom ruskom kamerom – mislim – BOLEKS . Trajao je samo
dvanaest minuta . Muziku za nas film
odabrao je Srecko Veselinovic , fotograf firme ” Vranica” , ali tada muzika nije isla po traci , nego je pustana sa magnetofona – u isto vrijeme kad i film .
.
PRVO OHRABRENJE !
.
Najprije su bili republicki festivali ,
a onda su republicki pobjednici isli na Jugoslavenski festival . Na festivalu djecjih filmova BH – bio je
predsjednik zirija Aco Staka , cuveni filmski novinar . Kad je film zavrsen , Aco je samo izisao pred mikrofon i rekao samo jednu jedinu recenicu :
– ” Ovo je – genijalno ” !
.
Svi smo bili uzbudjeni . Nas film se
plasirao za jugoslavenski festival
filmova koje su snimala djeca – na temu UNESKa : ” Na plocniku je pronadjen novcanik ” !…
To nije bila mala stvar !
.
Malo prigradsko sarajevsko selo LUKAVICA , lansiralo se u svjetsku filmsku orbitu !…Niko to nije ocekivao .
.
SADRZAJ FILMA
.

Sadrzaj filma bio je jednostavan :
Autobus je prolazio putem , a njih dvojica – stariji covjek i djecak – trcali su da ga sustignu – i uskoce u nj .
.
Uskocio je covjek , ali mu je pritom ispao novcanik iz zadnjeg dzepa… djecak je zastao , autobus je otisao – a ispred djecakovih nogu ostao je novcanik pun para..Djecak je pogledao lijevo-desno , i kad je ustanovio da ga niko ne vidi – uzeo je novcanik – i izgubio se…
.
E , ali – djevojcica koja se igrala u velikom praznom buretu , vidila je , kroz veliki otvor za cep – sta se desilo…
Dalje , prica ima – sretan zavrsetak !

.
Za film na tu temu , pod naslovom :
“HVALA TI , DJEVOJCICE” , djeca
Lukavice su najprije osvojila prvu nagradu u Jugoslaviji , a onda su isla i u Veneciju na festival filmova koja su snimala djeca svijeta , kao
predstavnici Jugoslavije …
.
ODLAZAK U VENECIJU :
.
Tadasnji presjednik opstine ILIDZA
( nazalost , zaboravio sam mu ime ),
pomogao je djecu iz Lukavice sa
350.000 dinara , sto su tada bile velike pare , i djeca Lukavice su otisla u – VENECIJU !…
.
Jos i danas cuvam lijep servis za jelo , koga su mi kupili roditelji djece
i koga smo kupili na znamenitoj pijace PONTE ROSO u Trstu , gdje
smo se nakratko zadrzali , cekajuci
voz za Veneciju !
.
Treba napomenuti da u to vrijeme nije bilo bas lako – dobiti pasos !

Na nase veliko iznenadjenje – dobili smo BRONZANU MEDALJU , kao treci fim u svijetu , izmedju 64 drzave ucesnice !…
.
Lukavica je dosla – u centar svijeta !
I nase novine su se bavile tim dogadjajem , posebno zbog atrakcije sto su taj film snimala djeca .
.
Glavnu ulogu u tom filmu odigrala je mala RAJKA PRSTOJEVIC , koja danas zivi u Australili , i u vezi smo !
.
Ona se udala , i kao mjesoviti brak –
imala srecu da izidje iz opkoljenog Sarajeva – i skrasi se u Australiji .
.
Mjesovite brakove , koji su dosli na udar tadasnje politike , spasavao je fra MARKO ORSOLIC ( njih oko 2000 ) , kako je zapisano , pa neka se i to zapise !
.
Dobra je tema za novinare danas
da potraze glumce iz tog filma , jer neki od njih i danas zive u Lukavici .
Naprimjer , pisac scenarija za film –
Slavica Radan – i glumac Drago Trapara , djecak koji je trcao za autobusom .
.
.MALECKA NA KRAJU BUKVARA !
.
Naredne godine smo takodje osvojili
prvo mjesto u Jugoslaviji , ali ne na temu UNESKa . U tom filmu je maestralno odigrala ulogu mala VINKA JOVANCIC , koja i danas zivi
u Lukavici . Film se zvao :
“MALECKA NA KRAJU BUKVARA” !
.
Ipak je najzasluzniji za sve filmove , bio ucenik Spaso Soknic , koji je bio
i organizator snimanja , te nabavljao sve sto je ekipi trebalo u toku svih snimanja . Spaso i danas zivi u Lukavici !
.
Lijepo bi bilo da oni , kojima se ta tema svidja , odu u Lukavicu i pronadju SPASU ( i druge ) – te
od njega cuju pricu o selu koje je bilo poznato u svijetu po svom filmu , a sada je sve palo u zaborav !
.
.
Upravo se zato duze zadrzah na ovoj temi !..Da to ne prekrije – trava
zaborava !…
.
POSJETITE LUKAVICU !
.
Ako dolazite u Sarajevo , svakako
navratite i u Lukavicu.Odmah pored nekadasnje skole ima restoran koji drzi jedna ucenica iz tog vremena .
Mnogi stanovnici Lukavice danas , i ne znaju da je tu bila skola . Niti sta
znaju o tim filmovima .
.
Bilo bi joj drago da je neko potsjeti na te dane , jer je danas Lukavica ,
u glavama ljudi , nesto drugo !…
.
Obicni ljudi Lukavice , zato nisu krivi . U mojim uspomenama , svi su
oni ostali kao primjeri dobrih ljudi .
.
Svakodnevno , cak i danas – zivim s
njima !…Zivima zelim srecu , a mrtvima – pokoj dusi !
.
JOS JEDAN POVRATAK FILMU :
..
Jos sam se jos jednom vratio filmu ,
po nagovoru svog drugara Zlatka Lavanica , i to 1.982 . Bio sam scenaris filma i organizator snimanja
u Prizu . Film je nosio naslov – “PRICE IZ PARIZA” . Sniman je za poznati festival kratkog filma u
Beogradu . Dobili smo sve prve nagrade , cak i prvu nagradu jugoslavenske filmske kritike !…
Snimatelj je bio Vladimir Divjak .
( 1.982. )
.
Film je sniman i na traku od 16 milimetara , a produktor filma bila je SUTJESKA FILM , koja i danas cuva jednu kopiju – pobjednika na festivalu kratkih filmova u Beogradu . Taj festival je bio vrlo popularan , kao sto je to danas – Sarajevski filmski festival !
.
LUKAVICKI FOLKLOR
.
Lukavica je imala i jedno od najboljih kulturno – umjetnickih drustava u sarajevskoj regiji .
.
Posebno je bio poznat folklor , jer
sam ja dosao na ideju da formiram
folklor od vojnika Titove garde (koja je u Lukavici bila kao vojna jedinica ) –
i djevojaka iz Lukavice . U vojsci je bilo i cuvenih koreografa , a i
igraca, cak i iz beogradskog KOLA , zagrebackog LADA i skopskog TANECA !..Tu je bilo i vrsnih muzicara , posebno harmonikasa .
.
U pocetku , danas neshvatljivo , momci Lukavice nisu htjeli u folklor ,
a djevojke su to voljele , ali su tesko
pristajale , jer su bile – s t i d n ja e !
A pomalo ih je sputavala i tradicija !
Da im kcerke igraju sa vojnicima , nije bilo bas uobicajeno !
.
A i igra sa vojnicima , posebno na
probama , nije bila ni dobro vidjena .
Medjutim , autoritetom Stanka Batinica , politickog aktiviste , mi smo prebrodili te probleme i ipak formirali folklorni ansabl , uz jedan
uslov …
.
UCITELJICA DRAGICA
I LUKAVICKI ZETOVI !
.
.
Zato je , uime roditelja , na probama uvijek bila – uciteljica Dragica Vukotic . Kasnije se ona prva udala za harmonikasa , a dvije druge djevojke su se takodje udale , jedna
za koreografa , druga za jednog od igraca ! Tako je Lukavica dobila –
neobicne zetove !
.
Cak se i moja sestra Ivanka , koja je stanovala kod mene i isla u eloktrotehnicku skolu , kasnije udala
za jednog od njih – Gradimira Mitrovica – iz Zitoradja kod Nisa .
I danas zive u Sarajevu .
.
Punili smo sale sirom sarajevske regije !…Transport ucesnika nikada nije bio problem : vozio nas je – vojni
autobus !
.
O ZLATKU LAVANICU –
DA MI BUDE LAKSE DUSI….!
.
Vratimo se opet filmu !
Ovo pisem zato sto je moj drugar ZLATKO , u vrijeme proslog rata kod
nas – umro od gladi u opkoljenom Sarajevu !…Kao uspomenu na nj .
Pokoj mu dusi ! …Bio je poznati filmski reditelj . Svaki pomen njegovog imena , olaksava moju dusu !
.
Kao “lirski” savjetnik , mnogo nam je pomagao i pjesnik Jakov JURISIC , koga su ubili cetnici , u vrijeme
prisilnog kopanja rovova u ratu – u opkoljenom Sarajevu . Tako se bar prica …Da i njega pomenem .

.
.AMATERSKO POZORISTE
” HASAN KIKIC ”
.
U toku boravka u Lukavici i studija u
Sarajevu , bio sam i glumac u poznatom amaterskom pozoristu – “HASAN KIKIC” iz Sarajeva , koje je bilo skola za angazmane glumaca
za profesionalna pozorista , radio –
a kasnije i za televiziju .
.
Ovdje je interesantno napomenuti kako sam ja primljen u Amatesko pozoriste HASAN KIKIC !
.
KAKO MI JE POMOGAO – NIKOLETINA BURSAC ?
.
Naime , pozoristu je nedostajalo nekoliko glumaca za predstavu CISTE RUKE od Jovana Hristica, i oni su dali
oglas . Ja sam tada privi put i cuo da postoje audicije . Tada sam , kao
amater , igrao na raznim stranama
lik NIKOLETINU BURSACA , iz istoimene komedije Branka Copica .
Tu ulogu sam igrao 98 puta !
.
Tu ima jedna scena kako borac Nikoletina , u ratu , prati jednu malu djevojcicu imenom ERNA , pa sam ja
uzeo taj dio komedije za audiciju . Ernu je igrala mala RAJKA PRSTOJEVIC .
.
U ziriju su bili PJER MAJHROVSKI , ACO JEVDJEVIC , te direktor Amatesrskog pozorista SALIH – (…zaboravio sam mu ime ) , i jedan
novinar .
.
Mi smo dosli sa kostimima i tu , pred zirijem , odigrali scenu !
.
Odmah smo bili primljeni oboje , a Aco je cak rekao da bi RAJKA mogla
igrati u CISTIM RUKAMA , samo treba djecaka zamijeniti djevojcicom . Kasnije se ispostavilo da je ipak bolje da tu ulogu igra djecak RUBEN FUKS !
.
“Jugoslavenski festival amateskih pozorista Jugoslavije” , odrzavao se svake godine na ljetnoj pozornici
pozorista u gradu Hvaru .
.
AMATERI POSTAJU – PROFESIONALCI !
.
Kad smo na Hvaru osvojili prvo mjesto u Jugoslaviji sa predstavom CISTE RUKE od Jovana Kristica , nasi su
glumci bili naprosto -“razgrabljeni “.
.
Naime , nasem festivalu su uvijek prisustvovali i menadzeri iz profesionalnih pozorista .
Tada su neki nasi glumci iz te predstvae – postali profesionalci :
.
– ZARKO MIJATOVIC je otisao u Narodno pozoriste u Zenici .
.
– RADE KOJCINOVIC – u poznato Beogradsko dramskio pozoriste .
.
– RADE PERKOVIC u Hrvatsko narodno kazaliste u Split .
.
– NEDIM DJUHERIC u Narodno pozoriste u Sarajevu –
.
– MIRSAD BEGOVIC je otisao u Svedsku – i postao cuveni svedski filmski reditelj…
I tako redom .
.
Jedino , iz te predstve , nismo otisli u profesionalce : ja , Nadja Efendic ,
slikarica – i mali Ruben Fuks .
.
Nismo zato imali interesa , a Rubenu
nije dozvolila majka , iako je bio vrlo
cijenjen medju onima koji su se bavili
filmom , a trebala im uloga djecaka .
.
ACO I PJER
.
Nasi reditelji – PJER MAJHROVSKI
i ALEKSANDAR JEVDJEVIC , otisli su na televiziju . Pjer je , tada , postao direktor Televizije , a Aco Jevdjevic je postao , kasnije , cuveni televizijski reditelj .
.
.
Starije generacije ce se sjetiti Ace i po popularnoj TV seriji – “ALEKSA SANTIC” ! Umro je u Sarajevu .
Pokoj mu dusi !
.
Kasnije je Pjer pozvao na televiziju i mene . Radio sam samo dva dana i otisao u Francusku . Ovaj angazman
je bio u vezi mojih aktivnosti u filmskoj sekciji u Lukavici , jer tada niko od
amatera u mom okruzenju – nije bolje od mene poznavao film i kameru . ..
.
U to vrijeme , jos nije bilo lako dobiti pasos . To mi je , ipak , omogucio Pjer , sa potvrdom da idem u Paris da bi snimio reportazu o pariskim klosarima .
Otisao sam , i nisam se vratio .
.
KINO KLUB SARAJEVO !
.
Istine radi , ja sam bio i clan KINO KLUBA SARAJEVO , gdje smo o filmu sve ucili , a tamo je stasao i moj drugar Mustafa Mustafic – Pujdo , kasnije poznati filmski snimatelj , kao i Danijel Sukalo , te Zlatko Lavanic , i
.mnogi drugi .
.
Nas profesor u Kino klubu , bio je i
takticni , smireni i umni strucnjak za
film – Rudi Berlinger .
.
Montazu filma me ucila gospodja
FUKS , majka djecaka Rubena Fuksa , koji je samnom igrao u pretstavi CISTE RUKE , u reziji
Ace Jevdjevica . Ona je bila poznata montazerka u Bosna filmu !
.
U mojim uspomenama , kao i svih ostalih , gospodja FUKS ce ostati kao primjer zene koju su svi voljeli .
Jednom rjecju , bila je “dusa od zene” !
.

antebok

 

Ima jos jedna zena koja je odgajala
buduce zaljubljenike u film , to je
OLJA VARAGIC , sekretarica Kino kluba Sarajevo . Vjerujem da je jos u zivotu !…Zarko bi volio da je vidim !
.

.

(KRAJ drugog nastavka )
.
Ante GRANIC
PROMAJNA , Oktobra 2.014.
Prilog iz serije : LJUDI I VRIJEME

 

 

 

 

 

 

4566 Posjeta 1 Posjeta danas