CRTICE IZ AUTOBIOGRAFIJE ( 4 ), Ante Granić, Post scriptum

Objaavljeno 16.01.2015

Tesko je pisati o sebi . A ponekad je i to potrebno , iako se desi da se propuste vazne stvari . Ali , zato postoji PS ! Post – skriptum , dakle !…To i ja cinim !

Pokusacu , bez nekog logicnog slijeda , da istaknem nesto od onoga sto sam

omaskom izostavio !…Nekoliko primjera radi . Ne radi sebe , nego radi Vas .

 

.

Prvo sam zaboravio snajke nese obitelji . Ne isticem ih samo kao nase , nego ih isticem kao tipicne primjere hercegovackih zena , nasih majki posebno .

Bile one Marije , ili Fatime !…Posebno one iz proslosti . Evo , bar par fotosa,

Kao uspomene na hercegovacku zenu , iz vremena kad su bile takve :

img388

 

SNAJKA DRAGICA…

je nasa snajka , zena mog pokojnog brata Pere . Ona spada u onu generaciju nasih majki , koje su bile mucenice za svoju djecu , neumorne radnice na njivama i poljima , sve za obitelj , a usto – i supruge svojim muzevima . To je ona generacija nasih vrlih majki , koje se kao takve vise nece radjati , jer… dolaze sasvim nove generacije , sa novim karakteristikama . I navikama .

Ali , ima i izuzetaka ! Upravo je i o takvim izuzecima rijec .Dosla nam je davno u Grabovo vrelo , u vrijeme koje ilustruje ovaj fotos :

.img389

 

Izmedju snajke Dragice i moje majke , nikada nije bilo kao izmedju snajke i svekrve , nego kao odnos – izmedju sestatra . Nikada se nisu sporjeckale , ili bile u svadji ….

.

Na smrtnoj postelji , koja je trajala dugo , tjesiteljica danima i nocima – bila je mojoj majci – moja snajka Dragica ! Ona je i simbol svih kvaliteta nasih majki , bilo da su Marije , ili Fatime – i s njima umiru i te karakteristike ! Dolaze sasvim nova vremena !…Hvala joj i za sve doceke , kojima me je obradovala ! I zelim joj dobro zdravlje , a za ostalo ce se i sama snaci !

.

.

SNAJKA MIRJANA…

Mirjana je supruga moga bratica Srece , koji je ostao kao domacin u nasem Grabovom vrilu . Dosla nam je iz Klobuka . To je primjer mlade generacije snajki , koje su poprimile ( sto je rijetkost ) sve odlike nasih majki starijih generacija ! Odnos izmedju nje i njene svekrve Dragice – isti je , kao sto je bio i izmedju moje majke i Dragice ! Ona nam je dosla iz Klobuka i svojim smjehom osvjezuje sva nasa jutra i dane ! Hvala joj na svim ljepotama zivota , koje sam dozivio dolazeci kuci !

klobuk

 

SNAJKA PERKA…

Snajka Perka je supruga moga pokojnog brata Stanka . Zivi u Beogradu, ali sve zna o Granica mali i Grabovom vrelu . To je jedna rijetka dusa koju svi vole . Nase mlade generacije , ukljucujuci i Srecu , uopste ne znaju gdje su nase zemlje koje su nekada bile obradjivane . Kad bi se to moralo znati , morali bi zvati – Perku !…Ona sve zna . Kao dijete Bosanaca doseljenih u Novu Pazovu , Perka nosi u sebi i sve lijepe odlike – bosanske duse !

.Belgrade iz balona

 

SNAJKA MARIJOLA…

je vec pominjana u mojoj prici . I ona je naslijedila najbolje odlike nasih majki starih generacija , ali je ona i rijedak primjer zene nove generacije koja se snadje u svakoj situaciji , prebrodi sve nedace sa osmjehom , i pri svakom padu , kao macka se – doceka na noge ! S njom , takvom kakva jeste , usao je u nasu porodicu novi dah dobrote – a kad smo prvi put culi da ce nam neka Mariola biti snajka – bilo je velikih rijeci , pa cak i suza . To nije za pricu , ali svi oni koji su sumnjali – zavolili su je vise , nego bilo ko drugi ! U mom srcu slovi – kao inkarnacija moje majke Marecke !…Dosla nam je iz Sarajeva !

Ona je – kao sarajevska Vijecnica : lijepa , ponosna , prkosna , cvrsta i skladna , pa i kad padne – ustaje se , kao Feniks !…Feniks – Vijecnica !

Hvala joj na svim dobrocinstvima kojima nas je obdarila !

vijecnica-sarajevo

 

MATIJA – MACA ,

ZENA ANTE KAVAZICA…

.

Ta nasa snajka je takva zena – da svi Granici drze da je i njihova nevista .

Takvom je i ja dozivljavam !…Dosla nam je iz ugledne porodice Petrovica iz Klobuka , i prihvatila Granica malu kao svoj rodni kraj . To je zena koja se stalno smije , a kao sto nas narod kaze : « SA ANTOM SE KAVAZICEM… – I DJAVA MORA SMIJATI » !…

S njom se cujem i telefonom . Ona je jedna vrsta mog savjetnika i advokata . Kad mi je tesko , ona me tjesi – kad me neko napada po « komentarima » – ona samo kaze : “Gledaj svoga posla » ! Danas , kad se svijet sve manje smije , ona svojim optimizmom i smijehoh uljepsava dane sviju onih sa kojima se srece i druzi . Ona toliko voli cvijece , da je njeno dvoriste – cvjetna basta !

Evo fotografije : Matija-Maca , ja i Ante Kavazic !…Pri zadnjem susretu .

.img390

 

ZABORAVLJENI…

.

Pokusat cu , na kraju , nabrojati i par dragih mi ljude naseg zavicaja , koje sam omaskom zaboravio u tekstu !…

.

.

IVAN PRIMORAC – STARI…

.

Ivan Primorac –“Skopo”- priuceni je hercegovacki veterinar , jedan je od vodja ustanka naroda Hercegovine protiv fasizma , i prvi predsjednik sreza Ljubuskog – poslije Drugog svjetskog rata… bio je moj – krsteni kum !…

On je iz Bijace , “Nepokorenog sela” – o kome su i knjige napisane !

bijaca

 

Mog kuma na Krizmi ne smijem ni pominjati , ni pricati istinu o njemu ,

jer ponekad istina odjekuje jace – nego bomba !…Njegov primjer je izostrio moje moralne stavove , koje sacuvah kroz sve bure i nedace danasnjeg , vrlo surovog – n e v r e m e n a !

.

.

VELJKO MILAS ,

LJUBUSKI VETERINAR…

.

Sa Veljkom sam , kao i sa njegovim prethodnikom Jozom Bukmirom , bio vrlo prisan . Veljko je rijetka pojava covjeka naseg podneblja – koji se rijetko radja

i cesto pominje . Izgleda , na prvi pogled – onako , « malo na svoju ruku » , ali

je to tako – zato sto je on, po mom sudu , nosio u sebi vrhunski talenat i rijetke

sposobnosti , koje granice sa – g e n i j a l n o s c u !… Nazalost , sasvim tiho , neprimjetno… gluho i bescujno – sve je to u njemu umrlo , u maloj sredini , koja nikada ne dozvoljava… izdvajanje od – p r o s j e k a !…

ljubuski21 203816

 

Na kraju i da se malo nasmijemo :

.

.

MOJI VJENCANI KUMOVI –

SALINOVIC I KONJHODZIC !

.

Ali , to je cijela jedna prica !

.

Ja sam se vjencao u opstini Novo Sarajevo , 10. Mrta 1.965. godine .

Dan ranije , odem ja u opstinu da zakazem vjencanje , posto sam vec odabrao vjencanog kuma Vicu Salinovica sa Prologa , jer je on tada bio student prava i policijske akademije , ujedno . I dodjem ja u opstinu i tamo sretnem svog dobrog poznanika nekog Konjhodzica iz Ljubuskog , kome sam , nazalost zaboravio ime ! I zao mi bijase sto ga nisam ranije sreo , njemu bi ponudio kumstvo – i ja mu to rekoh , ulazeci kod maticara . Maticar je to cuo i umijesa se u nas razgovor konstatacijom da ja imam pravo imati dva kuma , jer mi i u krstenci pise da sam i na krstenju imao dva kuma – Ivana Primorca iz Bijace i

Stanka Kraljevica iz Crvenog Grma ! To nas obardova .

Tako sam se sutradan vjencao u prisistvu – dva kuma .

.

Ali , ovo ja ne pisem zbog toga , nego zbog jednog “prokletstva” kojim je je “pocastio” taj moj kum Konjhodzic !

Neime , svadba je bila u Grabovom Vrilu i on nije mogao doci , ali je obecao doci kad dodjemo “na kafu” u Vitinu , jer je to bio obicaj da svatovi dodju na kafu ! I kad smo dosli u Bastu pored vode , preko puta dzamije , nadjemo tamo i Konjhodzica . I kad se ta festa zavrsila , po obicaju – to mladozenja placa .

.

Medjutim , konobar je bio blize mojoj zeni , i ja joj dodam novcanik da plati !

I tu se desi smijurija , i to velika , pa i to moje prokletstvo : Naime , skoci taj

taj moj kum , pljesnu rukama – i svi se utisase , a on dreknu : “SAD SI JOJ DAO NOVCANIK – I NIKADA TI GA VISE NECE VRATITI !” ….

Nasta smjeh !

.

A ja… a ja , sta da vam kazem , dargi citaoci – ukleo me je !…

A je li imao pravo , prosudite sami !…

.

TRAZIM SVOG KUMA :

Jedino mi je zao da sam se zagubio s njim , a i ime sam mu zaboravio !

Ako neko nesto zna o njemu , neka mi javi ! Mislim da je radio u Opstini

Novo Sarajevo ! … Hocu da mu se – « osvetim » !…Nakon pedeset godina !

.

Na kraju , ima li nesto za cim zalim ?

Ima . To za cim ja zalim – javlja se uvijek starijim ljudima , posebno onima koji su radili u inozemstvu – i bili daleko … Tako i ja .

.

Zalim sto se nisam dovoljno trudio da vise pomognem svom zavicaju , i sto se nisam trudio da vise kontaktiram svoje sestre : Miru , Ivanku i Smilju – i da

se s njima vise druzim !…. Brajo trazi oprost – i razumijevanje !…

.

Naravno , dugujem i svojoj suprizi zahvalnost . Godina 2.015. je nas zlatni pir-i pedesetogodinjica braka . Cica je bila strpljiva , snosila me je ovakvog kakav jesam , i nije ocajavala zbog mojih permanentnih putovanja svijetom !…Ljuta

Sarajka jeste , ali i dobra dusa jeste !…Kucanica , cistunica – ljepotica… ! ….I dobra baka svojim unucima , Marlonu i Evi !

Zato i sada kazem – kao i prije pedeset godina : C i c o – v o l i m te !..

.

A vama , dragi citaoci – HVALA sto ste sve ovo procitali , i zelim vam :

ZDRAVLJE – MIR – I DOBRO !…

.

Od srca –

ANTE GRANIC

PARIS

.

PS : za – CRTICE IZ AUTOBIOGRAFIJE

Paris , Decembra 2.014.

Prilog iz serije LJUDI I VRIJEME !

 

 

 

 

 

 

 

 

 

1666 Posjeta 3 Posjeta danas
News Reporter