Rođen je u Ljubuškom u zanatlijskoj porodici 1908.godine.
Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu,a nižu gimnaziju i učiteljsku školu u Mostaru.
Bio je učitelj u Pećigradu,u Cazinskoj krajini. Pokazujući razumijevanje za sve tegobe svojih seljana,“učo Hasan“,kako su ga zvali u Krajini,svim svojim mladalačkim žarom dao se na posao da,kao narodni intelektualac,doprinese koliko može.Osniva i vodi analfabetske tečajeve,dovodi predavače za zdravstveno i poljoprivredno prosjećivanje,za napredno vođenje domaćinstva,rukovodi kulturno-umjetničkim društvom,pridobijajući mlade za glumu i pripremanje priredaba.
Drugovao je Hasan s dvojicom učitelja koji su jedno vrijeme službovali u njegovoj blizini;sa Ilijom Grbićem(u Glinici) i Fadilom Šerićem (u Podzvizdu).Od njih je saznavao što nije mogao doznati iz tadašnjih glasila,dobijao ilegalnu štampu i literaturu.
Poslije aprilskog sloma 1941.godine Hasan je mobilisan u domobrane i,kao oficir,raspoređen u službu u Bihaću.U gradu na Uni povezuje se s članovima komiteta KP i dostavlja sve podatke o neprijateljskim jedinicama koji su mogli biti od značaja za NOP.Ovaj njegov rad bio je naročito vrijedan u pripremama napada za oslobođenje Bihaća i Cazinske krajine početkom novembra 1942.godine.
Stvaranje Bihaćke republike doživio je kao početak ostvarivanja ideala iz svoje rane mladosti.To je dokazao svojim požrtvovanim radom na svim poslovima koji su mu stavljeni u zadatak na oslobođenoj teritoriji.Javnim istupanjima ubjeđuje narod u potrebu zajedničke borbe…u duhu bratstva i jedinstva Srba,Muslimana i Hrvata.Njegovi mladići i djevojke iz Pećigrada izveli su u njegovoj režiji dramu „Hadži Lojo“ pred Vrhovnim komandantom i vijećnicima AVNOJ-a u Bihaću.
Na početku četvrte neprijateljske ofanzive,januara 1943.godine,Hasan je napustio Pećigrad i svoja četiri nejaka sina.Postaje zamjenik komandira čete u Osmoj krajiškoj brigadi.Za kratko vrijeme istakao se hrabrošću,čvrstinom i hladnokrvnošću.Ali,bio je još potrebniji na drugoj dužnosti.Tifus je počeo da pričinjava velike nevolje našoj vojsci koja je nastupala prema Crnoj Gori.Zato je Hasan dodijeljen Sanitetskom odsjeku pri Vrhovnom štabu.Na ovoj odgovornoj i opasnoj dužnosti Hasan radi ne misleći da i sam može biti zaražen tifusom.Organizirajući dezinfekciju u suhim komorama,obolio je od tifusa i ubrzo podlegao.Bilo je to u selu Borje,kod Kalinovika,u rano proljeće 1943.godine.
Trajnu uspomenu na svog učitelja Pećigrad je sačuvao davanjem njegovog imena novoj osnovnoj školi,a u Cazinu kulturno-umjetničko društvo i jedna od glavnih ulica nose njegovo ime.
Š.B.
Izvor:“OTRGNUTI OD ZABORAVA“;Prosvjetni radnici BiH poginuli u II svjetskom ratu-Sarajevo,1983.god.
Priredio:Kemal Mahić
