Na svaku zemlju ili naciju
imam neku asocijaciju.
Norveška – oni bezbrojni fjordovi,
Engleska – uštogljeni lordovi,
Francuska – slikarske palete,
Rusija – najveći poete,
Njemačka – dril,
Austrija – stil,
Slovenija – čistoća,
Kanada – mirnoća,
Island – hladnoća,
Grenland – samoća.
Mađarska – zaigranost,
Španjolska – rasplesanost,
Makedonija – šopska salata,
Švicarska – zemlja bez rata,
Srbija – najbolja rakija,
Hrvatska – i šuma i makija,
Italija – najbolji rezanci,
a BiH – najdivniji ljudi – Bosanci.
I da ne bi netko odmah napravio paniku
ja između Bosanaca i Hercegovaca ne vidim razliku.
Da, i da se riješi još jedna, molim dilema,
ograđujem se od ekstrema.
I napomena za one koji ne poznaju mene
ja pod Bosanci mislim naravno i na žene.
Mene užasno vjerujte kosne
svaka riječ protiv Bosanaca i Bosne.
Jer ne može ovako da se opiše
kojom mirnoćom Bosanac odiše,
čovjek na koga se ne možeš naljutiti
ali možeš uz njega satima šutiti.
Biće koje se rodi s dušom punom sevdaha
što i one bez srca ostavlja bez daha,
čovjek koji je kao duša mek
pa zato drugoj duši dođe kao lijek.
Zato kada mi se suze roni
nešto me u Bosnu goni,
jer uvijek me Bosanci ljubavlju napojiše
i nađe se netko da mi suze obriše,
da mi radost udijeli,
ljubav i bol podijeli,
nadu vrati
sasluša i shvati.
I ne žive tamo Muslimani, Srbi ili Hrvati,
stavite me u lance,
ali ja znam samo za Bosance.
Kako rekoh – ljude najdivnije i najbolje
uz koje se osjećam uvijek bolje.
Da, možda vam ovo sve izgleda lažno,
zato napominjem još nešto važno.
Nemojte da vas zbog hvalospjeva čudim
jer ja se pored Bosanke svakodnevno budim.
Mario Mihaljević, F.B.