Poznajem te, Ljubavi, od doba kad još bijah bestijalan
i kad se s mukom porođajnom razdvajahu boje postanka
izgubljene u crnom plaštu kaosa,
od onda kad me dotače koža s milijardu osjetila
što ogrnu moju Dušu poput košulje-
od tog svemirskog razmeđa-plačem bez prestanka.
Bijah tako dobar u onom vremenu prije vremena
kad nisam postojao,
Bijah osjetljiv poput zvjezdana praha u kući svojoj svemirskoj
Bijah gluh i slijep,srećom opkoljen,bezbrižan poput luda djeteta!
Dok te ne susretoh: tad spalih pijanim srcem svoju košulju
i vratih se tamo gdje sam nastao.
Izvor:STAV;broj 307;Sarajevo 21.1.2021.
Izbor:Kemal Mahić
530 Posjeta 1 Posjeta danas