Ibrahim Kajan: KOŠULJA

Poznajem te, Ljubavi, od doba kad još bijah bestijalan

i kad se s mukom porođajnom razdvajahu boje postanka

izgubljene u crnom plaštu kaosa,

od onda kad me dotače koža s milijardu osjetila

što ogrnu moju Dušu poput košulje-

od tog svemirskog razmeđa-plačem bez prestanka.

Bijah tako dobar u onom vremenu prije vremena

kad nisam postojao,

Bijah osjetljiv poput zvjezdana praha u kući svojoj svemirskoj

Bijah gluh i slijep,srećom opkoljen,bezbrižan poput luda djeteta!

 

Dok te ne susretoh: tad spalih pijanim srcem svoju košulju

i vratih se tamo gdje sam nastao.

 

Izvor:STAV;broj 307;Sarajevo 21.1.2021.

Izbor:Kemal Mahić

379 Posjeta 1 Posjeta danas