ZIJA DIZDAREVIĆ

Objavljeno 07. april 2010

Zija (Zijah , po ljubuški Zijo ) Dizdarević rodio se 18. februara 1916.godine u ubavoj Vitini od oca Šefkije i majke Selime iz fojničke porodice Salihagić . Po rođenju sina Rešada 1919. godine Šefkija je , kao sudski službenik , premješten u Fojnicu gdje su rođeni Nijaz ( 1920 ) , Nusret (1922 ) , Hasan ( 1924 ) , Raif ( 1926 ) ,Faik ( 1929 ) i tri kćeri .

 

Osnovnu školu završio je 1926. godine u Fojnici , Nižu šerijatsku gimnaziju 1930. i

Učiteljsku školu 1936. godine u Sarajevu . Tokom 1934. godine obolio je od

tuberkuloze pluća , sa povremenim pogoršanjima , ali ga to nije spriječilo da

nastavi školovanje . U Sarajevu nije mogao dobiti učiteljsko mjesto niti koje drugo

zaposlenje zbog antirežimske političke aktivnosti . Iako nježan i bolestan , Zijo

nije klonuo duhom , zarađujući nasušni hljeb i kao fizički radnik . Prvi objavljeni

književni radovi < Halucinacije < i < Zapisi bolesnog čovjeka < 1935. godine

nagovijestili su darovitog pisca .

Još kao učenik Učiteljske škole Zijah se posvetio javnom radu . Od sredine januara

do marta 1937. godine bio je skoro stalno pod nadzorom policije , kao istaknuti

učesnik u štrajkovima u Srednjoj tehničkoj školi i Gazi-Husrev-begovoj medresi . U

policijskim dosijeima ostalo je zabilježeno da se među istaknutim buntovnicima

nalazio < Dizdarević Zijah , sin Šefkije , rođen 1916. godine u Vitini , srez

Ljubuški , sa boravištem u Fojnici , svršeni učitelj > .

 

U septembru 1937. godine upisao se na pedagogiju i psihologiju na Filozofskom

fakultetu u Beogradu . Iako krhkog zdravlja , za vrijeme studiranja izdržavao se od

pisanja , davanja privatnih časova i sviranja na studentskim zabavama , u kafanama i

noćnim lokalima . Izrazito nadaren za muziku , Zija je jedno vrijeme bio prvi

violinista u beogradskim pozorištima , a u znao je , onako , < za dušu > , među

drugovima , zasvirati na gitari . Iz tog perioda su i dva Zijina portreta od Ismeta

Mujezinovića .

 

U periodu od 1937. do 1941. godine napisao je pregršt nezaboravnih

pripovjedaka i objavio ih u < Putokazu > ( Bijeg Avdana Mujkića , Ramazanska

noć ) , < Pregledu < ( Umiranja-iz ciklusa < Jeseni > ) i < Politici > ( U

bosanskoj kafani , Mujo telal , Pitanja nad kasabom , Abidagina ograma ,

Lukina odluka , Brko mi je prič’o , Mašo cjepar , Majka , Tifanova pobuna ,

Blago u duvaru , Otmica , Bude to., Prvi nemiri , Bošnjakluk Joze Čavara ,

Jesen u mojoj kasabi , Prosanjane jeseni , Jedan dan u mojoj kasabi , Naza

vezilja , Brkina priča o kugi , Studeni putevi Mešana Ćore , Svjedok Mujo

Tica , Zimska slika ) .

 

Iz beogradskih studentskih dana veže ga čvrsto prijateljstvo sa piscem Brankom

Ćopićem *. Kao jedan od potpisnika otvorenih pisama napredne beogradske studentske

omladine , hapšen je i zatvaran u zloglasnoj Glavnjači .

 

Poslije bijega iz beogradskog zatvora u prvoj godini drugog svjetskog rata djelovao

je kao ilegalac u Fojnici i Sarajevu . Dan prije odlaska u partizane , jedne

februarske noći 1942. godine u sarajevskoj gradskoj kafani prepoznao ga je neki

agent . Uhapšen je i u jednom transportu upućen u logor Jasenovac . S posljednjeg

putovanja uspio je kriomice da se javi majci jednom dopisnicom iz Zenice . Bila je

to posljednja pisana riječ pjesnikova .

 

Zijina majka i otac umrli su u maju 1943. godine u Fojnici , a dva brata , Hasan i

Nusret , poginuli su u partizanima . Nijazija , Rešad , Faik i Raif zauzimali su

poslije rata visoke i najviše političke i druge funkcije .

 

Zijo je živio svega 26 godina , više oskudno nego skromno , u grozničavom radu i

učenju , ne žaleći sebe , kao da je znao da će živjeti kratko . Napisao je samo

jednu do bola dirljivu zbirku priča < Prosanjane jeseni > . U autentičnosti likova

naših < malih ljudi < , izvornom bosanskom jeziku i poetskom iskazu u pričama o

bosanskoj kasabi ostao je do danas nenadmašen .

Svojim pričama Zijo je neprestano među nama .

Pripovijetke. Sarajevo : Svjetlost , 1948 .

Prosanjane jeseni . Sarajevo : Džepna knjiga , 1959 .

Sabrana djela ( Ur. Rizo Ramić ) . Sarajevo : Svjetlost , 1968 .

Blago u duvaru. Sarajevo : Zadrugar , 1984 .

* Jedno od svojih najboljih djela < Bašta sljezove boje > Ćopić je posvetio Ziji uz

čuveno pismo < Dragi moj Zija >.(. Znam da pišem pismo koje ne može stići svom

adresantu , ali se tješim time da će ga pročitati bar onaj koji voli nas obojicu .

Kasna je noć i meni se ne spava . U ovo gluvo doba razgovara se samo sa duhovima i

uspomenama , a ja , evo , razmišljam o zlatnoj paučini i srebrnoj magli tvojih

priča , i o strašnom kraju koji te je zadesio u logoru Jasenovac.” Na kraju :.” Neka

Zijo.svak se brani svojim oružjem , a još nije iskovana sablja koja može sjeći naše

mjesečine , nasmijane zore i tužne sutone ” .

Fojnica kroz vijekove . Fojnica-Sarajevo , 1987

Kritičari o Ziji Dizdareviću . Sarajevo : Svjetlost , 1978 .

 

HALID SADIKOVIĆ

6007 Posjeta 2 Posjeta danas