Objavljeno 07. april 2010
Zija (Zijah , po ljubuški Zijo ) Dizdarević rodio se 18. februara 1916.godine u ubavoj Vitini od oca Šefkije i majke Selime iz fojničke porodice Salihagić . Po rođenju sina Rešada 1919. godine Šefkija je , kao sudski službenik , premješten u Fojnicu gdje su rođeni Nijaz ( 1920 ) , Nusret (1922 ) , Hasan ( 1924 ) , Raif ( 1926 ) ,Faik ( 1929 ) i tri kćeri .
Osnovnu školu završio je 1926. godine u Fojnici , Nižu šerijatsku gimnaziju 1930. i
Učiteljsku školu 1936. godine u Sarajevu . Tokom 1934. godine obolio je od
tuberkuloze pluća , sa povremenim pogoršanjima , ali ga to nije spriječilo da
nastavi školovanje . U Sarajevu nije mogao dobiti učiteljsko mjesto niti koje drugo
zaposlenje zbog antirežimske političke aktivnosti . Iako nježan i bolestan , Zijo
nije klonuo duhom , zarađujući nasušni hljeb i kao fizički radnik . Prvi objavljeni
književni radovi < Halucinacije < i < Zapisi bolesnog čovjeka < 1935. godine
nagovijestili su darovitog pisca .
Još kao učenik Učiteljske škole Zijah se posvetio javnom radu . Od sredine januara
do marta 1937. godine bio je skoro stalno pod nadzorom policije , kao istaknuti
učesnik u štrajkovima u Srednjoj tehničkoj školi i Gazi-Husrev-begovoj medresi . U
policijskim dosijeima ostalo je zabilježeno da se među istaknutim buntovnicima
nalazio < Dizdarević Zijah , sin Šefkije , rođen 1916. godine u Vitini , srez
Ljubuški , sa boravištem u Fojnici , svršeni učitelj > .
U septembru 1937. godine upisao se na pedagogiju i psihologiju na Filozofskom
fakultetu u Beogradu . Iako krhkog zdravlja , za vrijeme studiranja izdržavao se od
pisanja , davanja privatnih časova i sviranja na studentskim zabavama , u kafanama i
noćnim lokalima . Izrazito nadaren za muziku , Zija je jedno vrijeme bio prvi
violinista u beogradskim pozorištima , a u znao je , onako , < za dušu > , među
drugovima , zasvirati na gitari . Iz tog perioda su i dva Zijina portreta od Ismeta
Mujezinovića .
U periodu od 1937. do 1941. godine napisao je pregršt nezaboravnih
pripovjedaka i objavio ih u < Putokazu > ( Bijeg Avdana Mujkića , Ramazanska
noć ) , < Pregledu < ( Umiranja-iz ciklusa < Jeseni > ) i < Politici > ( U
bosanskoj kafani , Mujo telal , Pitanja nad kasabom , Abidagina ograma ,
Lukina odluka , Brko mi je prič’o , Mašo cjepar , Majka , Tifanova pobuna ,
Blago u duvaru , Otmica , Bude to., Prvi nemiri , Bošnjakluk Joze Čavara ,
Jesen u mojoj kasabi , Prosanjane jeseni , Jedan dan u mojoj kasabi , Naza
vezilja , Brkina priča o kugi , Studeni putevi Mešana Ćore , Svjedok Mujo
Tica , Zimska slika ) .
Iz beogradskih studentskih dana veže ga čvrsto prijateljstvo sa piscem Brankom
Ćopićem *. Kao jedan od potpisnika otvorenih pisama napredne beogradske studentske
omladine , hapšen je i zatvaran u zloglasnoj Glavnjači .
Poslije bijega iz beogradskog zatvora u prvoj godini drugog svjetskog rata djelovao
je kao ilegalac u Fojnici i Sarajevu . Dan prije odlaska u partizane , jedne
februarske noći 1942. godine u sarajevskoj gradskoj kafani prepoznao ga je neki
agent . Uhapšen je i u jednom transportu upućen u logor Jasenovac . S posljednjeg
putovanja uspio je kriomice da se javi majci jednom dopisnicom iz Zenice . Bila je
to posljednja pisana riječ pjesnikova .
Zijina majka i otac umrli su u maju 1943. godine u Fojnici , a dva brata , Hasan i
Nusret , poginuli su u partizanima . Nijazija , Rešad , Faik i Raif zauzimali su
poslije rata visoke i najviše političke i druge funkcije .
Zijo je živio svega 26 godina , više oskudno nego skromno , u grozničavom radu i
učenju , ne žaleći sebe , kao da je znao da će živjeti kratko . Napisao je samo
jednu do bola dirljivu zbirku priča < Prosanjane jeseni > . U autentičnosti likova
naših < malih ljudi < , izvornom bosanskom jeziku i poetskom iskazu u pričama o
bosanskoj kasabi ostao je do danas nenadmašen .
Svojim pričama Zijo je neprestano među nama .
Pripovijetke. Sarajevo : Svjetlost , 1948 .
Prosanjane jeseni . Sarajevo : Džepna knjiga , 1959 .
Sabrana djela ( Ur. Rizo Ramić ) . Sarajevo : Svjetlost , 1968 .
Blago u duvaru. Sarajevo : Zadrugar , 1984 .
* Jedno od svojih najboljih djela < Bašta sljezove boje > Ćopić je posvetio Ziji uz
čuveno pismo < Dragi moj Zija >.(. Znam da pišem pismo koje ne može stići svom
adresantu , ali se tješim time da će ga pročitati bar onaj koji voli nas obojicu .
Kasna je noć i meni se ne spava . U ovo gluvo doba razgovara se samo sa duhovima i
uspomenama , a ja , evo , razmišljam o zlatnoj paučini i srebrnoj magli tvojih
priča , i o strašnom kraju koji te je zadesio u logoru Jasenovac.” Na kraju :.” Neka
Zijo.svak se brani svojim oružjem , a još nije iskovana sablja koja može sjeći naše
mjesečine , nasmijane zore i tužne sutone ” .
Fojnica kroz vijekove . Fojnica-Sarajevo , 1987
Kritičari o Ziji Dizdareviću . Sarajevo : Svjetlost , 1978 .
HALID SADIKOVIĆ