„Ništa nije tako stalno kao promjene.“ (Heraklit)
U proteklih 16 godina na stranicama ljubusaci.com nisam primijetio da je neko obilježio „Srebreni pir“ iliti „Zlatni pir“ – 50 godišnjica braka, što ne znači da tih obljetnica nije bilo.
Da upotpunim sadržaj naše web stranice ljubusaci.com pozvan sam da to učinim, jer 20.aprila 1973. godine zaključili smo brak:Kemal i Fahra Mahić, rođena Konjhodžić u Ljubuškom u zgradi općine Ljubuški uz prisustvo svjedoka(kumova): Mahić(Memišage) Mahmut(Kemo) i Kemila (Hasana) Mahić (Fahra) i „krunskog svjedoka ispred SO Ljubuški g. Emira Delalića.
Jedan od poznanika mi je rekao na opasku da 20.04.2023. godine obilježavamo kao bračni par Mahić 50- godišnjicu braka:“Ma daj, nemoj zezati, kad prije“?Odgovorio sam: „Brojke su neumoljive, moj jarane“!A počelo je predhodnih godina kroz „zabavljanje“. Film „Deset Božijih zapovjedi“,snimljen 1956. godine, stigao je u Ljubuški u kino „Radnik“ 1969.godine!Ovo filmsko ostvarenje je bilo svjetski poznato pa je i u Ljubuškom okupio „krcato“ gledalište.Film je potrajao tri sata uz svjetski poznate glumce: Čarlton Heston,Yul Briner i druge.Ta tri sata su bila početak. Od deset zapovjedi uzeli smo jednu za nas- „Ljubu bližnjeg svoga“, ma šta to značilo tada, a traje i danas!
Zašto smo postupili tako? Zato, jer smo počeli primjećivati da dijelimo iste ili slične vrijednosti.Istovjetni su nam bili pogledi na život, pogledi na svijet oko nas, pogledi na snove(ljubav) koje smo imali sa 25 i 20 godina.Primjetili smo da imamo slične karakterne crte i da se tako dvoje „stranaca“ može ujediniti i napisati „priču života“ skupa sa našim potomcima.
Onda su počele promjene:nažalost, odlazak u vojsku,rođenje sinova Mahira i Merdanisa, zaključenje radnih odnosa, smrti najdražih roditelja:Mahić Hasan i Nura(Kemo) i Konjhodžić Nešed i Ajša(Fahra);smrt Fahrinog brata- Nedžada(Neđe), sestara Minke Krvavac i Maide Hrnjičević, sestrića Saida Krvavca, uže i šire rodbine, prijatelja i dragih poznanika.
Približavao se belaj i surgun iz Ljubuškog. Završili smo u Hannoveru pet godina. Kada smo trebali obilježiti 25 godina braka ili „Srebreni pir“,dobili smo „šup-kartu“ 1998. godine na relaciji Hannover-Sarajevo,a poslije ako se snađeš.Tu smo i ostali.U brojkama to izgleda ovako:Ljubuški(45 godina),Hannover(5 godina) i Sarajevo(25 godina)- „daj nemoj zezat „,rekao bi moj poznanik!
Moram ovdje spomenuto one kojih je Bog poslao da nam budu na usluzi kako bi prevazišli teškoće u „tuđem svijetu“ i bolje se snašli van svoga grada Ljubuškog:To su:
1.Mehmedalija,Hurma i Rezak(Memišage) Mahić koji su zavještali svoju imovinu jednim dijelom na ime svoga rođaka Kemala Mahića i riješili njegovo stambeno pitanje u Sarajevu.Neka im je rahmet duši i neka ih Allah nagradi!
2.Izmirlić Ramiz i Sija, koji su nam stavili kuću na raspolaganje(tri kata) po dolasku u Sarajevo 1998. godine.Danas oni žive na relaciji Hamburg-Bugojno.Oni zaslužuju „vječitu“ zahvalnost familije Mahić.Naša je želja da ih Allah dž. nagradi onim što oni budu željali!
3.Konjhodžić Zuhra,rođena Nevesinjac(Smaje i Ifete),supruga r.Neđe Konjhodžića (Fahrin brat), koja je za nas u Hannoveru bila „djevojka za sve“- kada su u pitanju bili stanovi, radna mjesta, orjentacija u nepoznatom…Nikad ne možemo zaboraviti njenu ljubav,trud,zanimanje za naše „probleme „ za vrijeme boravka u izbjeglištvu(1993-1998).Želimo da je Bog nagradi na naše i njeno zadovoljstvo sadržano u obostranoj ljubavi i poštovanju.
Za ovih 50 godina bilo je još ljudi koji su pomagali u prevazilaženju svakojakih problema koje donosi život ali ćemo o tome nekim drugim tekstom afirmirati na opće zadovoljstvo.
Međutim, ostao je ljubuški narativ. „Ko zaboravi svoj zavičaj, kaže Karačić, mora računati na poraz, jer zavičaj će naći načina da ga podsjeti na sebe.Ti mirisi i te boje nikad ne mogu umrijeti i treba imati veliki talent da bi se čovjek s uspjehom odmetnuo od rodnog grada(kraja)“.
Sve da hoćeš ne možeš zaboraviti:Crkvicu i Gožulj, Pobrišće i Stuba, Baščinu i Kravicu, Zorbinovac i Vrbicu,žarko sunce i Butorovicu, poznanike iz škola i radnih mjesta, komšije i susjede, dvije austrougarske kasarne,Babovac i Stadion malih sportova, žive i mrtve… iz Ljubuškog za ovih pedeset godina.
U Hannoveru smo dobili našu kćerku – „Zvjezdanu“-Mirvanu 1994. godine.Proteklih godina u Sarajevu, Mirvana je naš orjentir i ljubav koja našu starost uljepšava i život čini ljepšim.
Pedeset godina zajedničkog života znači: 18262 dana sjedinjeni u ljubavi!Naš brak karakteriše zadivljujuća spremnost i jaka volja da doživimo zajedničku starost. Dobar brak sklopljen pod znakom doživotne odanosti odlikuje se upravo spremnošću da se u svakom trenutku držimo zajedno.
Dragi čitatelji ljubusaci.com,
Zahvaljujemo na upućenim čestitkama.
Ovo je sretan i važan datum u našem zajedničkom životu.
Želimo također i Vama da se ispune sve želje, nade i snovi.
Kemal i Fahra Mahić
