“Muk, zaglušan kao zvono,
Međ stećcima caruje,
A u njemu se i ono
Što mniš gotovo čuje.
Ta misao ne sludi
Nego te čak razgali:
Dolaze-odlaze ljudi
Kao u moru vali.
U ovom zemnom mraku
Prostio sve ti bih rane
Kad bi mi dao smrt laku
Ko pad snijega s grane.
Nakon sviju skitanja
(Zaludu sebe tražiš!) –
Mrtvi na tvoja pitanja
Odvrate šumom raži.
I stupim na put pravi
Koji me vodi kući
Kad svijet zaboravim,
O njemu pjevajući.”
– Marko Vešović, Tri knjige, Buybook: Sarajevo/Zagreb, 2022.
U nastavku pročitajte tekst Đorđija Radulovića posvećen Marku Vešoviću.
403 Posjeta 1 Posjeta danas