„Allah je jedini Pomagač!
Mehmed , sin Muratov, uvijek pobjedonosni!
Zapovijed časnoga uzvišenog sultanskog znaka i svijetle carske tugre, osvajača svijeta je slijedeća:
Ja, sultan Mehmed
dajem na znanje svom građanstvu i odličnicima da su posjednici ovog carskog fermana, bosanski duhovnici te franjevci, našli moju veliku milost,pa zapovijedam:
Neka niko ne smata i ne uznemirava spomenute,
ni njihove crkve. Neka niko ne smeta i ne uznemirava spomenute,
ni njihove crkve.
Neka mirno žive u mome Carstvu,
A oni koji su izbjegli neka budu slobodni i
sigurni.Neka se vrate i neka se bez straha u zemljama moga Carstva nastane u svojim kućama
i svojim samostanima.
Ni moje visoko visočanstvo, ni moji
veziri,ni moji službenici, ni moji podanici, niti iko od stanovnika moga Carstva neka ih ne vrijeđa i ne uznemirava.
Neka niko ne napada, niti vrijeđa i ugrožava ni njih, ni njihov život, ni njihov imetak, ni njihove crkve Pa i ako bi iz tuđine doveli kojega čovjeka u moju državu, da im je dopušteno.
.
Kunem se slijedećom velikom zakletvom:
Tako mi Stvoritelja Zemlje i Nebesa, koji hrani sva stvorenja,
I tako mui sedam Musafa i tako mi našeg velikog Pejgambera i tako mi 124.ooo vjerovjesnika, i tako mi sablje koju pašem.
niko neće protivno učiniti ovome što je napisano,
dok oni budu mirni u mojoj državi i vjerni mojoj zapovijesti.
Pisano 28. Maja, 1463 g. u mjestu Milodraž, Bosna.
Izvor: Amel Suljević:VERTIGO,Sarajevo Sejtarija,2007.(Štampa:Grafotisak)
Izbor: Kemal Mahić
