Prije dvije decenije potresla nas je sudbina 118 članova posade jedne ruske podmornice. Potonuli su zajedno s podmornicom i ostali zarobljeni na dnu oceana nekih 100 metara ispod površine mora. Četiri dana su očajno slali signale, čekajući spasioce. Nakon toga su svi pronađeni, a da niko od njih nije preživio.
Cijeli svijet je to pratio kroz medije, ali niko niko, pa ni tako moćna svjetska sila, nije im mogao pružiti spas koji su tražili.
Hiljade godina ranije, jedan čovjek, sam, bio je još bespomoćniji. Junus, alejhisselam se svojom greškom prema Allahu, i “sticajem okolnosti”, a zapravo Allahovom voljom, našao na dnu oceana u utrobi ogromne ribetine. Bila je mrkla, olujna noć, prst se pred nosom ne vidi, a ogromni talasi su bjesnili kao da je Sudnji dan.
Neko u takvoj situaciji bi sigurno pokopao sve nade. Jer spasit bi ga mogla samo jedna ogromna sila koja bi bila u stanju rastjerat mrklu tminu, ukrotit i zauzdat ogromni tsunami, te shrvat i natjerat vodenog monstruma da ispljune zarobljenika, i to ne nazad u more, nego na sigurno kopno. Skeptici bi rekli: pusta fantazija.
Međutim, Junus, alejhisselam, shvatio je da istinska moć i spas u rukama su samo Jednog i Jedinog, Usvišenog Allaha. On u svojoj vlasti drži sve, pa i ribu i more i atmosferu. Zato je skrušeno i s kajanjem Njemu podigao ruke i zavapio riječima:
“Nema drugog boga, samo si Ti; Slavljen neka si Ti; a ja sam zbilja od onih koji su se ogriješili”, i zatražio spas. I spas mu je došao.
Gore u primjeru, najmodernija podmornica je postala monstruozna ribetina i progutala stotinu ljudi. A Junusu je strašna ribetina postala sigurna podmornica, i izronivši iskrcala ga na sigurno tlo. Oboje se desilo voljom i komandom Onoga koji može sve i ni u čemu ne može biti spriječen od bilo koga ili čega.
U mubarek danima, učinimo i mi nemoguće sa svoju sigurnost, uspjeh i spas, dovom Junusa, alejhisselam.
Abdullah ef. Smajić