Polaganje vozackog ispita nastavak..

“Dobar dan, ja bih da uplatim za obuku, za voznju za vozaca B kategorije. ” rekoh, ulazeci u prostorije AMD LJubuski.
Veselko, mladi instruktor, odlozi novine, ustade ispuni mi uplatnicu i rece: “uplati ovo u posti ili u SDK – a, pa navrati ponekad da vidimo kad cemo imati slobodno vrijeme da pocnemo.”
Sav sretan, uplatio sam, pa navratio nakon 7 dana. “Nemamo jos slobodnog vremena, navrati opet.” Rece opet Veselko.
Tako sam navracao nekoliko puta, cudeci se kako on uvijek kad dodjem, sjedi, cita novine, fico tu parkiran a on kaze nema vremena.
Nakon dva mjeseca, vec jako razocaran, rekoh mu: ” meni se zuri, ja znam voziti, treba mi samo potvrda da mogu polagati. Ako mozes da krenemo, vozicu jedan sat a ti slobodno pisi da sam vozio 2 sata. Znam voziti, zuri mi se da polazem.”
Jos prije tri godine, moj skolski kolega Franjo me naucio voziti ficu neravnim, zemljanim putem iza starog hotela, izmedju zida od Duhanske stanice i njihove i ostalih kuca, poredanih u redu. Kasnije sam, radeci kod njegovog starijeg brata Ante automehanicara cesto vozio razna auta u radionicu ili iz radionice…
“Pa sto ne kazes, ja sam mislio da ne znas voziti pa se mislim, ko ce te sada uciti: stisni kvacilo, ubaci u prvu, polahko pustaj kvacilo…
Mozes li sada, da odmah krenemo ?” Skoci Veselko sa stolice.
Sjeo sam za volan, on do mene, noseci novine “Oslobodjenje”. Sacekao je da izadjem sa parkinga, onda se bolje namjestio, rasirio Oslobodjemje i rekao: “vozi do Vitine”.
“Mogao je bar sacekati 5 minuta da provjeri znam li voziti i da izadjemo iz grada !” Pomislih, zaleci kako sam glupo izgubio 2 mjeseca…
Kasnije me preuzeo Ibrisim. Odmah na pocetku, udari me malo po lijevom koljenu: ” nosi tu nogu sa kvacila ! Slobodno je spusti na pod. Tako ti je noga napeta, zabolice te brzo. Ne bi mogao tako voziti ni sat vremena.”
Tako je ispravio jos nekoliko mojih gresaka, i bio sam spreman za polaganje…
Cekajuci da me prozove da udjem na polaganje pismenog ispita, ispred Radnickog univerziteta, slusao sam razgovor ljudi koji su taman izasli sa polaganja.
“Imao sam samo jednu gresku. Sigurno sam pao na pitanju: na kojem rastojanju vozila koja dolaze u susret trebaju prebaciti na kratko svjetlo ?”
Na to, kao i na sva druga pitanja, bio sam siguran da znam odgovor. Na 200 m.
“Ja napisao 200 m. A trebao sam 100 ! Jedino tu sam pogrijesio.” Rece jedan. “Uh, pa i ja sam napisao 200. Onda sam i ja tu pogrijesio.” Nadoda drugi…
Potrefila mi je ista grupa pitanja. Kad sam dosao do tog pitanja dobro sam se zamislio. Preskocio sam ga, zaokruzio odgovore na svim drugim pitanjima, pa se vratio na to. Bio sam siguran da je pravi odgovor 200 ali, oni govore da su pali na tom odgovoru. Zbunio sam se, nisam znao sta da zaokruzim. Na kraju povjerujem njima, zaokruzim 100 m. i izadjem.
I, padnem na popravni iz tog pitanja !
Tacan odgovor je bio, kao sto sam i znao, 200 m.
Bio sam danima, a pogotovo nocima ljut i bijesan na samog sebe.
Nakon 15 dana opet cekam pred Radnickim univerzitetom. Ali sada sjedim na uskom zidu otvorenog kanala za navodnjavanje kroz koji je tekla voda iz Vitine kroz Donji Proboj i Radisice, iznad ceste iznad Plantaze, kroz centar Ljubuškog, ispod starog hotela, pa sve do kraja Predgradja.
Nisam htio vise da slusam nikoga. Samo sam cekao da podje ulaziti druga grupa…
Nakon sat vremena opet smo cekali da neko izadje da nam saopsti rezultate.
Onda se pojavi nastavnik i vozacki instruktor Pajo Alija. Pod jednom rukom drzi naramak papira a u drugoj, visoko dignutoj ruci drzi papir pa rece: “evo jedan bez greske ! Bravo Mehmede, cestitam !…
Isti dan, poslijepodne, polagali smo voznju.
Cekajuci, opet sam ponovio istu gresku.
“Rekao mi da kod skole izmjenjam sve cetiri brzine. Mislio me prevariti ! U gradu se ne smije voziti cetvrtom brzinom !” Cujem kako jedan kandidat govori okupljenim kolegama.
“Uh, nisam to znao !” Pomislih ja, potpuno zaboravljajuci lekciju od prije dvije sedmice…
“Sad ovde, na ovom pravcu izmjenjaj sve cetiri brzine.” Rece mi instruktor Drago.
“E neces mene za..bati !” Pomislih ja “pametno”.
Izmjenjam tri brzine pa nastavim voziti u trecoj, zadovoljno se smjeskajuci…
“Zao mi je momak, fino vozis, ali, nisi polozio !
Rekao sam ti da izmjenjas sve cetiri brzine, a ti samo tri ! Zasto nisi prebacio u cetvrtu ?”
“Ma, cuo sam kako govore da se ne smije voziti 4. brzinom u gradu”
“Od koga si to cuo ? Sto uopste slusas sta drugi govore ? Drzi se onoga sto ti znas, i budi siguran u sebe ! Ne obracaj paznju sta drugi govore. Ajde, sretno ti sljedeci put !” Rece Drago.
Ove njegove rijeci i ova dva dogadjaja sam dobro upamtio sve do sada !
Kad sam prijavljivao polaganje vozackog, istovremeno sam prijavio i za motocikle, motore. Jer jednom polozeni testovi za auto su ujedno vazili i za motor, ako se polozi voznja motorom u roku od 6 mjeseci.
Tako sam polozio za A i B kategoriju.

484 Posjeta 1 Posjeta danas