Na današnji dan napustila nas je jedna od najznačajnijih bosanskohercegovačkih glumica – Nada Đurevska. Nada Đurevska, istaknuta i neprevaziđena pozorišna i filmska glumica, rođena je 8. januara 1952. godine u Skoplju, a preminula 13. septembara 2017. godine u Sarajevu.
Nada je stigla u Sarajevo 1958. godine kao šestogodišnja djevojčica. Nakon što joj je otac doživio saobraćajnu nesreću, ostaje sama s majkom. Nakon nekog vremena dobile su stan, pa su imale i bolje uslove za život.
Završila je O.Š. “Hasan Kikić”, gdje je bila izuzetan đak, a zatim maturirala u srednjoj medicinskoj školi, nakon koje je upisala i završila glumu. Prvi put je zaigrala u Čehovljevu “Višnjiku”, gdje je tumačila Varju. U velikom broju regionalnih i bh. filmova i serija je glumila, a njenih uloga će se sjećati mnoge generacije.
Njen partner na sceni je najčešće bio Zoran Bečić, sve do njegove smrti, a prema njenom sjećanju najbolje su sarađivali na predstavi “Roman o Londonu”. Redatelj s kojim je najčešće sarađivala bio je Sulejman Kupusović za kojeg je govorila da je vodio računa o njoj kao o svojoj sestri. Kod njega je uvijek imala ulogu, veću ili manju, a znao joj je i napraviti dramatizaciju od muške uloge. Zanimljiva je bila i Nadina saradnja s redateljem i koreografom Dragutinom Boldinom.
Nada ni u početku karijere, a ni kasnije, nije odbijala niti jedan glumački zadatak i vodila se teorijom da nema velikih uloga, ali ima malih glumaca.
Bila je u braku s Mirom Avramom, koji je bio upravnik Kamernog teatra 55, a dobili su sina Jakova, koji od 2011. godine radi kao urednik i voditelj na Al Jazeeri Balkans.
Nada je živjela u istoj kući sa suprugom, sinom, svekrvom i mamom. Nekada je na pauzi u pozorištu znala uzeti taksi i otići kući, jer joj je svekrva bila slijepa i nepokretna, i trebala joj je pomoć s hranjenjem i odlaskom u toalet, a onda bi kasnije se vraćala nazad u pozorište. Iz tog razloga nije imala vremena za bilo kakve hobije, a kasnije je voljela izrađivati nakit i mislila je da će se time baviti, ali je život odveo na drugu stranu.
Voljela je slušati duhovnu muziku i čitati knjige o biljkama, a priroda joj je davala snagu.
Glumila je u filmovima: Izvor (1978), Okuka (1978), Krojač za žene (1980), Ćilim (1980), Zajedno (1981), Miris dunja (1982), Nastojanje (1982), Hasanaginica (1983), Vatrogasac (1983), Igmanski marš (1983), Nije čovjek ko ne umre (1984), Provincija u pozadini (1984), Srebrena lisica (1985), Od zlata jabuka (1986), Štrajk u tkaonici ćilima (1986), Strategija Svrake (1987), Moj brat Aleksa (1991), Mliječni put (2000), Viza za budućnost – Novogodišnji special Mubera Polovina Gaćo (2002), Viza za budućnost – Novogodišnji special Mubera Polovina Gaćo (2003), Kod amidže Idriza (2004), Viza za budućnost – Novogodišnji special Mubera Polovina Gaćo (2004), Dobro uštimani mrtvaci (2005), Nebo iznad krajolika (2006), Grbavica (2006), Slunjska brda – život ili smrt (2006), I ja tebi… (2009), Jasmina (2010), Obrana i zaštita (2013), Imena višnje (2015).
Glumila je u TV serijama: Djetinjstvo mladosti (1979), Tale (1979), Priče iz fabrike (1985), Ranjenik (1989), Strategija svrake (1990), Aleksa Šantić (1992), Mumijevi /glas za Mama Mumi/ (1997), Viza za budućnost (2002-2008), Mikrofon je vaš – Viza za budućnost – Novogodišnji special – Mubera Polovina Gaćo (2006), Žene s broja 13 /režiser/ (2009), Kućni ljubimci (2009-2010), Foliranti (2011-2012).
Dobitnica je nagrade Zlatna Arena Filmskog festivala u Puli (Od zlata jabuka) i nagrada SIZ-a grada Sarajeva 1989. za uloge: Maša (Čehov, Tri sestre), Hasanaginica (Isaković, Hasanaginica), Filomena (Moliere, Učene žene) Nađa (Crnjanski, Roman o Londonu). Osim nabrojanog, ostaće upamćene i njene uloge u brojnim predstavama: Izgubljeni sin, Woyzeck, Hamlet, Duplo dno, Medeja, Hotel slobodan promet, Paskvelija…
U ratnim godinama, igrala je na sve tri scene sarajevskih pozorišta (Majka, Hasanaginica, Čekajući Godota, U agoniji, Pješice).
Nakon rata ostvaruje vrhunske uloge u predstavama: Sarah Bernhardt, Tartuffe, Hamlet, Biće biće, Derviš i smrt, Kraj igre, Suton, Roberto Zucco, Hanka, Partija remija, Tvrđava, Sakati Billy, Višnjik, Legenda o Ali-paši, Prvi put s ocem na izbore, Ženski turbo-folk bend, igrajući na svim scenama BiH pozorišta.
Dobitnica je mnogih drugih nagrada, između ostalog i Zlatnog lovorovog vijenca za doprinos umjetnosti teatra MESS 2002. godine.
Predstavom Višnjik, Narodnog pozorišta Sarajevo, 2004. godine obilježila je 30 godina umjetničkog rada i tom prilikom uručena joj je plaketa Grada Sarajeva.
Nada Đurevska je dobitnica Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva, 2014. godine. Nakon uručenja nagrade je izjavila da se povlači sa scene, nakon 40 godina rada: “Ova nagrada je takva da briše sve uspjehe i neuspjehe, sve tuge, radosti, sve snove, pravde i nepravde na ovom mom često teško prohodnom putu, ali na putu na kojem mi je bilo najvažnije sačuvati ljudsko lice.”
Preminula je 13.9.2017. godine u Sarajevu, a vijest o njezinoj smrti zatekla je njene kolege koji su svi bili složni u jednom, a to je da nas je napustila glumica koju će rijetko moći ko dostići u budućnosti.