ZELENI PLAN

 

Piše: Mehmed Meho Muminagić

Krajem 70 – tih i pocetkom 80 – tih, nakon odsluzenja vojne obaveze u trajanju od 14 mjeseci, bio sam kooperant Zemljoradnicke zadruge u Ljubuskom. Redovno sam im isporucivao povrce, najvise mladi luk i salatu u toku zime i u proljece.
Prilikom predaje povrca, otkupljivac B.S., redovno bi odbijao znacajnu kolicinu izvagane robe na “kalo” tj. vlagu koja ce navodno ispariti prije sutrasnje predaje na trznici u Sarajevu.
A prilikom vaganja nije dozvoljavao da ja gledam kako vaga i kad bi izvagao, gurnuo bi teski uteg na velikoj vagi, da niko ne vidi koliko je tacno izvagao.
A hvalio se nama, omladini, kako njegova supruga nikada nije nista posadila, a svakog mjeseca naplati velike novce, kao najbolji kooperant.
U jesen 1982, pocese me nagovarati prijatelji, dva brata, Alija (Cohaja) i Ahmet, da odem u Zemljiradnicku zadrugu i trazim da mi dadnu bezkamatni kredit od Zelenog plana, koji je drzava odobrila da se podijeli ambicioznim poljoprivrednicima.
Nisam se bavio politikom, u to vrijeme nisam ni slusao vijesti. Ponekad bih procitao nesto u novinama.
Tako sam procitao nesto o tom znacajnom projektu, ali nisam mu pridavao neki znacaj.
“Otidji u Zadrugu, upitaj ! Tebi trebaju dati, vec imas plastenike, imas zenu i dijete, niko od vas nije u radnom odnosu, a poceo si se baviti poljoprivredom. Kome ce dati ako tebi nece !?” Zakljucise braca u glas.
“Mozda su u pravu !” Pomislih. “Nista me ne kosta upitati. A ako bih dobio, bila bi to ogromna pomoc. Mogao bih ubrzano prosiriti i modernizovati proizvodnju.
A zahvaljujuci inflaciji, za nekoliko godina bi rata bilo kojeg kredita bila bezvrijedna, ravna nuli.”
Skupio sam hrabrost i usao u kancelariju Zemljiradnicke zadruge.
Nisam ni zavrsio moje izlaganje, primjetih da se jedna sluzbenica podje podrugljivo smjeskati. Na kraju, druga, ozbiljnija, mi rece: ” ne mozemo ti mi nista pomoci, najbolje, pokucaj na vrata direktora, pa ce ti on objasniti.”
“Jest, odobren je jedan odredjen iznos i dodjeljen nama, da mi odredimo kome cemo da odobrimo kredite. Ali to je vec zavrseno, objavili smo konkurs, izabrali kandidate i podijelili kredite.” Rece mi na kraju direktor Zemljoradnicke zadruge.
Uskoro se “nasim malim mistom” prosirila
afera, bezkamatne kredite za uspjesne poljoprivrednike dobili: direktor banke, predsjednik suda, direktor Duhanske stanice, direktor i jedan sef Zemljoradnicke zadruge, nekoliko visokorangiranih opcinskih radnika itd. Nisam upoznat da li je dobio i neko od obicnih poljoprivrednika.
“Bilo je to u jednoj zemlji seljaka na brdovitom Balkanu “… napisala je davno, jednim drugim povodom pjesnakinja Desanka Maksimovic.

 

341 Posjeta 1 Posjeta danas