Uz istinsku sarajevsku, bosanskohercegovačku i jugoslavensku atletsku zvijezdu Vinka Pokrajčića, na bljesak ljubuške atletike koncem dvadesetog i prvih godina dvadeset prvog stoljeća, podsjećat će me oniži, skladno građeni, crnpurasti mladić, piše Dušan Musa u Ljubuškom glasniku, posebnom izdanju Večernjeg lista povodom Dana općine Ljubuški.
Dok je Pokrajčić usklađivao rad ondašnjih ljubuških atletičara – u biti dječaka i djevojčica, skladno građani dečkić djelovao je kao svijet za sebe. Iz klasičnog atletskog stava startao bi kao metak, narodski kazano k’o vijorina i stuštio se atletskom stazom ispod tribine na Babovcu. Bio je tako brzo da sam na mah pomislio – taj se ne može zaustaviti prije kule hercega Stjepana. Naravno, „zakočio“ je blagovremeno, a na upit – tko je momče u to doba atletski trener Pokrajčić je odgovorio:
„Adis Jakić, dobar je!“
„Šta dobar, odličan“, pomislih u sebi, te zaključih „bržeg stvora ne vidjeh u životu“.
Vremenom se gubi iz vida, dok se koju godinu kasnije odnekud po ljubuški kazano iznebuha, nije pojavio, ne na lokalnom nego na svjetskom nebu u posve drugoj ulozi. U nekoj reviji slučajno zakačih da je Svjetska natural bodybuilding organizacija Adisa Jakića proglasila najboljim Europskim fitness sportašem i zvijezdom godine! Ništa to ne bi vrijedilo, jer u sjajno građenom mladiću sa slike, nisam prepoznao „vijorinu“ s Babovca, da ne pročitah da je iz Ljubuškog. Tako je počela potraga za Adisom. Tek u razgovoru za „Večernjak“ otkrih da je to „onaj“ Adis, s Babovca.
Za razliku od ljubuške atletike koja se ugasila poput metora, uporni i čvrsti Adis postaje trajna kategorija. Kako više nisu bili nepoznati ni on ni njegov sport, počeo je zadavati probleme pri izboru sportaša Ljubuškog. ‘Najbolji u Europi, najbolji na svijetu dajmo mu nagradu’, govorili su jedni, dok je podjednako brojna suprotna frakcija tvrdila – to je kod nas nepoznat sport, ako je uopće sport, nema publike i slično. Adis je, pak, bio mladić u ‘svom svijetu’, trenirao je i pobjeđivao. Dovoljno je reći – dvije godine zaredom svrstan je među najbolje građena tijela na svijetu! Adis iz Ljubuškog! Na ponos rodu i rodnom gradu!
Što se tiče spora fitnes – sport ili ne, u razvezivanju Gordijevog čvora za i protiv, uskače Olimpijski odbor Bosne i Hercegovine, koji 2015. godine, Adisa Jakića proglašava najboljim sportašem države u kategoriji neolimpijskih sportova. Sad već nije bilo druge, jer Adis je prerastao uobičajenu nagradu – sportaš godine, slijedi mu „teže“ priznanje, Zahvalnica za izuzetne sportske uspjehe i promociju općine Ljubuški. Poslije primanja priznanja, 8. veljače 2016. godine, Adis je ustvrdio:
„Od svih nagrada, ova mi je najdraža u životu!“
Adis u pravom smislu pojma Adonis, sakupio je takvu riznicu priznanja da bi za njihovo nabrajanje bio potreban cijeli prostor namijenjen za prilog pa ćemo ovom prilikom samo navesti da je poslovično konzervativni Olimpijski odbor „oborio“ s dvije brončane i jednom zlatnom medaljom na Svjetskom prvenstvu u Natural Bodybuildingu i Fitnessu u Dubaiju je čime se potvrdio kao najbolji Europski fitness sportaš svih vremena. I to iz Ljubuškog!
Izvor: Ljportal.com, Radio Ljubuski