Kategorija: Ante Granic
Datum kreiranja srijeda, 07 April 2010 13:31
Datum posljednje izmjene utorak, 15 Februar 2011 14:44
Objavljeno srijeda, 07 April 2010 13:31
Klikova: 2388
U posljednje vrijeme , ljudi se sve manje smiju.Tako govore statistike.
U svijetu ima sve vise klinika koje okuipljaju ljude pod stresom,da bi ih lijecili – smijehom ! I to uspijeva. Bar tako kazu.
Hercegovina je puna duhovitih ljudi koji smisljaju viceve – koje onda narod
prihvata kao svoje blago. Ali, hercegovacki smjeh je po svemu specifiocan.
To nisu samo duhoviti vicevi , to su i kratke price sa poentom ,a poentae ,
zapravo,i izazivaju – salve smijeha .Vicevi zive krace ,ili duze . Zamjenju ih drugi
vicevi ,uvijek u vezi sa aktuelnim prilikama.A kratke ,smijesne price, zive nesto duze od viceva ,ali i one “umiru”. Malo je onih koji zapisuju ovo blago duhovitosti hercegovackog covjeka ,cije su ,najcesce, strijele upoerene kritici slabosti – nas samih .
Znameniti pisac BERKSON napisao je opsezno djeno “O SMIJEHU “,u kome potcrtava da
je smjeh-lijek ,i da se dobar narod prepoznaje po tome sto smislja viceve na svoj racun ,
i smijesne price-o sebi .( Cak ni nas “sayt”nema te rubrike o hercegovackom, posebno ljubuskom smijehu) .Evo nekoliko takvih primjera ,vezanih za nase”vickasto” podneblje i njegove ljude . Nisu najtipicniji primjeri , ali – ” Ko ce bolje-siroko mu polje !”.
I S P O V I J E D
———————-
Radeci negdje van svog zavicaja,dosao – kazu – neki Hercegovac da se ispovijedi .
.
Klececi ispred nepoznatog fratra , kao sto i prilici , kazuje on fratru svoje
grijehe, a fratar se
samo hvata za glavu i siri ruke. Zaustavlja covjeka pa ga pita: Pa,covjece
bozji,..kako si
toliko grijehova napravio…pa,odakle si ti ?
– Ja sam HERCEGOVAC-LJUBUSAK ! ,ponosno kaze covjek.
– E…moj sinko ,za tolike grijehe moras ici kod biskupa…a to sto si HERCEGOVAC ,
posebno LJUBUSAK – to vise nije grijeh…To je – SRAMOTA !!.. VELIKA SRAMOTA !..
JUNAC SA PLANTAZE
——————————–
Ovo je istinita prica koju je dozivio pisac ovih redova. I kako se tada zasramio-
nikada vise ,do dana danasnjega,nije zaboravio tu epizodu.To nije vic-to je prica
sa krajnje smijesnom poentom koja govori o duhovitosti naseg malog covjeka.
Naime,poslije drugog svjetskog rata ,vecina stanovnistva u ljubuskom kraju
bila je nepismena.Ucenici koji su bili u prvim generacijama “gimnazijalaca”,bili
su vrlo cijenjeni .Njihove majke su se hvalile kako njihova djeca idu -“u gilmaziju”.
A i mi,iz te generacije,bili smo ponosni na sebe, nadmeni, ono-“ko je kao mi”..!
Ali,neki od nas su otisli i na zanat.Te smo potcjenjivali,izmisljali o njima viceve
i smatrali ih malo priglupim,jer-Boze moj,da su bili sposobni- isli bi u gimnaziju.
A to,uistinu,nije bila gimnazija,nego osmogodisnja skola poslije cetvrtog razreda,
koja se , istini za volju, i zvala “niza gimnazija”.
U to vrijeme,vlast je – da bi potspjesila rasnost domacih krava,kupila jednog
rasplodnog bika za stalu na PLANTAZI -poljoprivrednom dobru na ulazu u Ljubuski.
To je vazan detalj nase price.
Jednog ponedjeljka (a ponedjeljkom je uvijek bio “pazar”- dakle pijaca u Ljubuskom),
sakupismo se nas nekolicina “dosljaka” iz Graba,Vasarovica i Orahovlja u setnju po
ljubuskom punim svijeta. Idemo mi tako prema starom hotelu,a u susret nama dolazi,
na biciklu ,neki PETAR KOLAK iz GRABA ,koji je u Ljubuskom isao na stolarski zanat.
Njega smo posebno ismijavali ,jer nije imao nepce pa je deformantno govorio ,a usto
je – isao na zanat..
Mene,na moju nesrecu, odredise da Petra zaustavim i da ga malo “nasamarimo”.
I tako i bi.
Petar stade sa biciklom i ja mu kazem:
-Petre,znas li ti da je krepa junac na plantazi?
– Ne znam ,kaze Petar…Uh,boze moj-a meni caca reka da uzmem vrime da dovedem
nasu kravu pod junca ,jer “vodi”. (Vodi-znaci,trazi junca).
-Ma,nije to problem , kazem mu ja,nego-pozdravija te direktor PLANTAZE i
zamolija te
da dodjes na PLANTAZU i da TI ZAMINIS JUNCA- dok oni kupe drugoga…(smjeh) !.
-Petar,kao iz rukava odgovori :
-E , MOJI RODIJACI – ZA DRZAVNI KRAVA TRIBAJU – SKOLOVANI LJUDI..! I odmagli na
biciklu.
Eto,tu pljusku osjecam do dana danasnjega…I sada vidim PETRA kako ,na biciklu,
zamice na okuci kod opcine…
MUJICA “KRAVAR” I MARKO VUKOV
————————————————-
Bio je ,odmah poslije rata ,jedan MUJICA iz okolice Ljubuskog,ciji je “komerc” bio
da stalno
ide na istoj relaciji i prodaje krave. Uistinu ,on je uvijek vodio sa sobom samo
jednu kravu,
koja je , po MUJICI,uvijek bila “stevana”,tako da je MUJICA prodavao ,ne samo
kravu -nego i tele.
Njegova relaciaja je bila : KOZICA-RAVCA-VRGORAC-DUSINA-VELIKI PROLOG-MALI PROLOG-
ORAHOVLJE-GRAB-VASAROVICI-LISICE-HUMAC…I nazad . Stalno,na istoj relaciji,tako
da je
MUJICIN dolazak u svako selo uvijek predstavljao dogadjaj.Ljudi su se oko njega
okupljali,on bi
im donosio nove vijesti i nudio kravu. Uistinu,malo je on prodavao,on je vise
-zamjenjivao svoju
kravu za neku koja “nije stevana-ili stejana”,a uvijek je za tu “trampu” dobivao
nesto” plus ” ,i to
vise “u naturi”,nego u novcu. Kao omiljen covjek,koji je bio i “vickast”,on je u
svakom selu imao
i svoje saradnike,dakle one koji su mu,po dolasku,dojavljivali imena potencijalnih
kupaca,ili
zamjenjivaca krave.U GRABU je to bio neki MARKO VUKOV ,saldzija na glasu ,koji je
volio da
“malo vise cugne”,a susreti sa MUJICOM imali su dobru stranu i u tome da su ljudi”
pijuckali “
i gangali dok su razgovarali i godili se sa MUJICOM,koji je bio i cuveni “gangac”.
Jednom,u Grabu,milicija optuzi MUJICU i MARKA VUKOVA da prodaju-ukradenu kravu.
Jesu-nisu , istina – nije istina…i ,konacno, sve dovede do suda.
Sudija u Ljubuskom nikako nije imao cvrste argumente protiv njih ,pa smisli jedan
“trik” i
pozove ih na suocavanje u Ljubuski. Oni odu .Najprije sudija pozove MUJICU ,a
Marko osta u
hodniku .Nakon desetak minuta-izlazi MUJICA sav u znoju i ustrasen;
–Sta je,prijatelju,pobogu…zaprepasti se MARKO ?!..
-Gotovi smo,moj MARKO…gotovi !..Sudija ce nas obadvojicu pozvati unutra da se
zakunemo :
ja na KUR AN ,ti na BIBLIJU – da nismo “ukrali kravu”…
– To je dobro,budalo-ne sekiraj se Mujice… AKO BUDE DO ZAKLETVE – KRAVA JE NASA…!
I tako , prica o MUJICI KRAVARU (za koju se kaze da je “uvezena”) svjedoci da je
– tako i bilo !
Nastavlja se…