Humoristička razglednica BiH
Porodica Hatke i Mumina do agresije na BiH živjela je u jednom naselju desetak kilometara daleko od grada. Onda su izbjegli u grad. Uselili se u tuđi stan i željeli tu ostati. Poznata je Hatkina rečenica: „Jedna me je granata dovela u grad, stotinu me iz njega neće istjerati“. Čak su promijenili i prezime. Dok su živjeli u gradu prezivali su se Izbjeglići. Prije nekoliko godina , ne svojom voljom,vratili su se u svoje naselje.
Izbjeglići na „evropskom moru“
„Priznaj, Mumine, da je velika greška što onako opran i pun benzina čami u garaži. Haj'mo malo do mora, pa kud puklo da puklo. Ako spavanje bude plaho skupo, možemo i u njemu jednu noć prenoćiti“.
Mumin stoji pred otvorenom garažom. Pogled mu čas luta po Hatkinom licu, čas po plavom „jugi“.
„ I ja se želim okupati i slikati u moru, ali ovaj naš auto nije za takva putovanja. Znaš da je stariji od naše djece, a oni već dugo imaju svoju djecu“, odgovara Mumin.
Sutradan su u vrijeme kada je dan smijenjivao noć bili na graničnom prelazu. Hatka je bila sretna kada je u pasošu vidjela žig graničnog prelaza.
„Svim komšijama ću ovo pokazati“, reče čim su odmakli stotinjak metara od granice. Neka vide da sam bila u Evropi.
„Nemoj nikome, jer će nam već sutra udariti novi žig i svi će znati da smo na moru bili samo jedan dan“, odgovara Mumin i hvali „jugu“ kako ide kao da je juče došao iz fabrike.
Prolazio je bračni par izbjeglić pored vikendica bivših i sadašnjih načelnika krajiških opština, pored „kućerina“ bivših i sadašnjih ministara, pored „zgradurina“ novopečenih bogataša. Prepoznavali su ih po autima , ali i vidjeli kako se šepure „svoji na svome“, a Hatka i Mumin uzdisali za prošlim vremenima kada su radili i sebi osiguravali polumjesečno ljetovanje na ovom istom moru. Sada su na ljetovanje krenuli sa svega stotinu eura i to onih što su od kćerke dobili da kupe drva.
„Slikaj, Mumine, ali tako da se vidi jahta što plovi u moru iza mojih leđa“, govori Hatka.
Škljoc, škljoc, škljoc, čuje se sa Miminovog mobitela. I još dvadesetak puta, ali sa Hatkinog mobitela kada je slikan Mumin.
„Mladiću, da li bi fotografisao mene i supruga mojim mobitelom“, upita Hatka slučajnog prolaznika.
„Neka se vide jate iza naših leđa“, govori Hatka mladiću..
Škljoc, škljoc, škljoc škljoca mladić, a ni Hatka ni Mumin se ne javljaju da je dosta nego samo mijenjaju poze.
„Mnogo šoldi će vam otići za izradu fotografija“, u jednom trenutku će mladić.
„Neka, neka ode, da komšije vide kako nam je bilo lijepo na ljetovanju“, odgovori Hatka i zamolio mladića da uradi snimak kada Mumin grli Hatku i to u moru.
„Vi mi ličite na moju pokojnu baku, što je živjela u Bosni. Stalno se slikala u moru, govoreći da to čini radi komšija“, reče mladić predajući Hatki njen mobitel.
„Najvažniji dio posla smo obavili. Slikali smo se“, reče Hatka, dok su u hladu jednog stabla na polupraznoj plaži jeli krompirušu, koju je Hatka juče spremila za ljetovanje.
Za deset eura prenoćili su u prikolici čuvara plaže.
Službenik na granici nije uslišio Hatkinu molbu da u pasoš ne udara novi žig.
„Mora se, gospođo, udariti žig ulaska, ali i izlaska iz EU. Takvi su propisi“.
Puna tri dana i toliko noći Hatka i Mumin nisu iz kuće izlazili niti su se javljali na telefonske pozive. Postavljali su fotografije sa ljetovanja na svoj facebok.
Jedno predvečerje, čuju kako trgovkinja iz prodavnice pita njihovu prvu komšinicu da li zna gdje su Hatka i Mumin.
„Bogami ne znam, ali mislim da su otišli u selo kod Hatkinih roditelja, U nedjelju uveče čekala sam poziv kćerke iz Australije i čula sam ih kako govore u dvorištu. Hatka se žalila na opekotine koje ima na leđima, a Mumin je ponavljao kako ga je „jugo“ iznenadio. Od te ponoći nisam ih čula . Mislim da su i oni bili na „modernom ljetovanju“ (čitaj jednodnevnom ili siromašnom), odgovarala je komšinica, a te riječi dopirale su do bračnog para Izbjeglić
„Ništa se, moj Mumine, ne može sakriti“, šapuće Hatka, a njen suprug klimanjem glavom odobrava te njene riječi.
U prodavnici trgovkinja je bila oduševljena fotografijama Hatke i Mumina snimljenim na ljetovanju.
„Oboje ste divni“, kazala je. „Mora da Vam je bilo predivno, ali i da ste dosta potrošili“.
.
Na ove riječi trgovkinje, Hatka je klimala glavom, a kada se vratila kući, tek onda je konstatovala da je na ljetovanju potrošila deset eura za spavanje i ni eur više
„Moderno, nema šta“.rekao je Mumin i pohvali svoje auto za koga nije vjerovao da ga može odvesti i vratiti sa mora. Ali… i on se poželio morskih talasa kada se na moru odmarala radnička (generacija „fiće“ i „juge“) klasa.
A Hatki i Muminu krompiruša neće za godinu dana pasti na um.
Kemal Coco
NovaSloboda.ba