17.10.2001 – 17.10.2017.
Neđo,Baš LJUDINO,
Mogao se Neđo i ne roditi.Ali „viša sila“je imala svoje planove.
Mogao se Neđo roditi u „tajkunskoj“ obitelji,pa ne misliti o bilo čemu, osim o kapitalu. Ali nije.
Mogao se Neđo roditi i u nekom drugom gradu. Ali nije,jer je bio potreban našem gradu.
Mogao se Neđo oženiti i iz Ljubuškog.
Ali nije, jer su ga „silnice“ odvele Štefici(Ograđenik) i onda je Štefi stigla u u naš grad.
„Sličan se sličnom raduje“.
Možda se Neđo u predhodnim životima borio za ljudska prava i protiv genocida nad Aboriđanima,Indijancima,Palestincima,Jevrejima za vrijeme Drugog svjetskog rata?
Kao istinski demokrata i humanista renesanskog tipa izborio se da Bošnjaci iz Ljubuškog „imadnu“ drugu šansu.
Kada nas je napustio(2001.) kod nas se pojavio „svaki put u srcu drhtaj drag“…
U današnjem svijetu umjesto „tugaljive grobne muzike“ želimo čuti stihove i zvuke Schillerove i Beethovenove ODE RADOSTI koja uzvišeno slavi ideale bratstva,ujedinjenosti čovječanstva i počast vremenu u kojem smo imali sreću da budemo Neđini suvremenici.
Neđo je 1993. godine bio „čvrst kao hrast i vitak kao jablan“.
Dostojan spomenika „trajnijeg od mjedi“.
Tvoji frendovi na djelu Goran Čengić i Srđan Aleksić,nakon godina „dobrovoljnih davalaca tuđe krvi“ i godina „koje su pojeli skakavci“ u svojim sredinama nisu vrijednovani kako to zaslužuju pojmovi ljudskih i Božijih zakona.
Dakle, nema promjena.
Ali,nedokučivi su putevi Gospodnji!
Neđo ne bijaše dobar,bijaše najdobar!
Neđo,HVALA DO NEBA,ako je to granica moćnosti!
Uz znake našeg uzdaha i Tvoje i naše strasti i posvećenosti idu ovi stihovi:
Rudyard Kipling: AKO MOŽEŠ
Ako možeš ostati miran kad na tvom putu
Svi izgube glavu i prstom pokazuju na tebe,
Ako sačuvaš povjerenje u sebe kad svi ostali sumnjaju,
Ali ako im ne zamjeriš što nemaju povjerenja;
Ako možeš čekati bez da se umoriš čekajući,
Ako ne lažeš kad čuješ laži,
Ili ako ne mrziš kad tebe mrze,
I da ne izgledaš u očima svijeta suviše dobar, ni tvoje riječi suviše mudre:
Ako snivaš ali snovi ne gospodare tobom;
Ako misliš ali ti misli nisu svrhom;
Ako znaš primati Pobjedu i Poraz,
I primaš jednako jedno i drugo;
Ako možeš čuti istinu koju si rekao,
Izopačenu od podlaca i pretvorenu u zamku za budale;
Ako možeš gledati svoje životno djelo srušeno u prah,
I ponovno prionuti na posao s polomljenim alatom:
Ako možeš skupiti sva svoja dobra
I staviti ih na kocku, sve odjednom,
I ako si spreman ponovno krenuti kao na početku,
I nikad, nijednom riječju, ne spomeneš svoj gubitak,
Ako si u stanju prisiliti svoje srce, živce, žile
Da te služe još dugo, iako su te već odavno izdali,
I da tako istraješ u mjestu, kada u tebi nema ničeg više
Do volje, koja govori: “Ustraj!”
Ako možeš govoriti s gomilom i zadržati svoje vrline,
I hodati s kraljevima bez da izgubiš ljudskost
Ako te ni prijatelj niti neprijatelj ne mogu pokvariti,
Ako svaki čovjek može računati na tebe ali ne previše;
Ako možeš dobro ispuniti svaku minutu svog života
Sa šezdeset skupocjenih sekundi,
Tada je cijeli svijet i sve što je u njemu tvoje,
i što je mnogo važnije, bit ćeš Čovjek, sine moj!
Kemal Mahić
