SAID ŠTETA: Svojom porukom Ti si ponovo ubijala rađanje Williya Brandtha, koji već dvadeset dvije godine nakon rata čeka da se rodi u Banja Luci, Trebinju, Rudom, Mrkonjić Gradu… Ti si ga abortirala Ljiljana! Da, rađanje u Mrkonjić Gradu gdje je na zasjedanju ZAVNOBiH-a, potvrđena državnost zemljice Bosne i Hercegovine, koja kaže da je ona zemlja, i muslimana Bošnjaka, i Hrvata i Srba, ali ih svih drugih naroda koji žele živjeti ovdje i vole ovu zemlju. Da Bog da jorgan pojeo prije smrti tvoj učitelj historije koji te nije naučio ovu lekciju, kao mene moja nastavnica historije koja se zvala Bosiljka.
Još prije samog izricanja presude, požurujući da bude prva u nakaradluku nemislećih pokazivanja, novinarka Radio-televizije Republike Srpske Ljiljana Preradović, na svom Facebooku, ničim izazvana, napisala je “Ja sam general Ratko Mladić”.
Ti si Ljiljana tako, od cvijeta kojim se hiljadugodišnje krasi štit ove napaćene zemljice Bosne, snagom svog mentalnog posrnuća, požurila da budeš govno. Miris i smrad su oduvijek imali dijametralno suprotne identifikacije, ali i porijeklo, zapamti to Ljiljana.
Jer prizemno je, ispodpodrumski nisko, nadahnuto smradovima kanalizacionih dubina, puno gore i odvratnije negoli gesta novinarke Hayat TV, izvjesne Mirze, da na ekrane dovede šeika sa Alipašina, koji se kao primjer negativiteta koristi u medijskom pražnjenju kritiziranja novinarske nenaučenosti. Žalosno je, što Ljiljana Preradović nije usamljen slučaj. Iako se Bakir Izetbegović donkihotovski napreže da upozori, kako je ovo pojedinačna krivnja, a ne krivnja većine srpskog naroda, sve više demanta stiže upravo iz onog dijela gdje su Srbi najglasniji u negiranju genocida i veličanju zločinaca. Počevši od člana Predsjedništva BiH, Mladena Ivanića, koji odavno u mojim pisanjima nema, niti će više ikada imati prefiks „gospodin“, kada samo što nije obukao majicu sa likom sada osuđenog zločinca „Starića“, još dok je presuda čitana, medijima je saopćio da se identifikuje sa zločincem, na način da osudi presudu ratnom zločincu za genocid. Cjelokupna politička elita koja dolazi iz entiteta Republika srpska također se identifikovala se sa istim, ne osuđujući ono što je krvnik uradio komandujući vojskom. Tako Ljiljana Preradović nije usamljen slučaj i naprosto u tom svijetu zaluđenosti pokazuje da je samo perjanica, jer pripada mediju koji propagira i veliča zlo. Ona je prvi ešalon gebelsovskog publikovanja ljepote zločina. U tom svijetu, u kojem se rakovim koracima odlazi duboko u prošlost gdje će na temelju mita i krvi odgajati pokolenja, postoji cijela kita ljiljana koji ne mirišu.
Čudno je, da se ovoga puta ne oglašava Vijeće za štampu, na čijem kormilu je također Ljiljana, moja prijateljica i kolegica. Čudno je da i RAK (Regulatorna agencija za komunikacije, op.a.) ne poduzima nikakve korake, ili će pustiti da karcinom zaluđenosti nagrize svaki dio mentalnog bića ove zemljice pa da nam, kako to sada napredni svijet uobičava, postane normalno, ono što je do jučer, iskonski bilo nenormalno i nemoralno.
No vratimo se Ljiljani, čije me ime uvijek i uvijek asocira na cvijet i ljepotu, koju kao pjesnik u prvom redu, pa tek novinar mukom natjeran, prepoznajem i udišem u moje stihove.
Ljiljana!
Probaj se dozvati među ovim našim brdima bosanskim i hercegovačkim, i pusti da odjek tvoga imena bude eho ljepote tvom oboljelom čulu. Pusti da ti ove planine na kojima još isto rasteš kao najnježniji cvijet, odgovore u tom ehu, da je ovom zemljicom progazilo na milione budala nalik Tvome mladiću sa kojim se identifikuješ, ali nisu joj mogli dohakati. Da, koristim ovaj termin, i znaš dobro da je to izraz naše svakodnevnice, naše mahale, razumljiviji od tvoje poruke koje ni sama nisi svjesna, a dohakati znači dokrajčiti, uništiti.
Ljiljana, dozivaj se!
Dok ti se ne javi eho u odgovoru mog prijatelja Srđana iz Banja Luke, ili moje prijateljice Ljilje iz Sarajeva, ili još bolje moje drage prijateljice Marijane, doktora jezikoslovca, koja će te podučiti kako se, ne samo pravilno, nego i pametno piše. A to je Tebi Ljiljana sada nasušna potreba! Potrebnija od kriške krštenog hljeba, vjeruj.
Novinarka Radio-televizije RS Ljiljana Preradović, na svom Facebooku, ničim izazvana, napisala je “Ja sam general Ratko Mladić”.
Ti si Ljiljana tako, od cvijeta kojim se hiljadugodišnje krasi štit ove napaćene zemljice Bosne, snagom svog mentalnog posrnuća, požurila da budeš govno. Miris i smrad su oduvijek imali dijametralno suprotne identifikacije, ali i porijeklo, zapamti to Ljiljana.
Ljiljana, zašto na svoje ruke primaš krv zločinca?
Ti koja si u nabreknuću majčinstva, umjesto da brišeš krv sa tek rođenog novog života i povijaš ga u latice cvijeta čije ime nosiš, ti se identifikuješ sa smradom stanovnika zatvorske ćelije Den Haga. Zašto te kao ženu mami smrad umjesto mirisa, ja se evo u bolu pitam. Jer ženu upravo identifikuju mirisi i daju joj taj blaženi oreol prednosti nad drugim stvorenjima, pa i nad muškarcem u konačnici. Žena je cvijet i kada joj ime nosi sasvim drugo značenje, nevažno. Žena je pupoljak novog života, nikako novog ubijanja. A ti si svojom porukom Ljiljana ponovo ubila majke Srebrenice i Žepe, preživjele Prijedorčane, Kozarčane, Banjalučane.
Ubila si moj mir!
Svojom porukom Ti si ponovo ubijala rađanje Williya Brandtha, koji već dvadeset dvije godine nakon rata čeka da se rodi u Banja Luci, Trebinju, Rudom, Mrkonjić Gradu… Ti si ga abortirala Ljiljana! Da, rađanje u Mrkonjić Gradu gdje je na zasjedanju ZAVNOBiH-a, potvrđena državnost zemljice Bosne i Hercegovine, koja kaže da je ona zemlja, i muslimana Bošnjaka, i Hrvata i Srba, ali ih svih drugih naroda koji žele živjeti ovdje i vole ovu zemlju. Da Bog da jorgan pojeo prije smrti tvoj učitelj historije koji te nije naučio ovu lekciju, kao mene moja nastavnica historije koja se zvala Bosiljka. Hej, učiteljica mi se zvala Đurđa! Vidiš li Ljiljana da je moje odrastanje, odgoj i obrazovanje bilo obilježeno tim cvijetnim imenima i ja se time ponosim.
A ti Ljiljana?
Da li ti kao žena, umjesto na cvijeće svesrdno želiš ličiti na smeće? Ako je tako, ja ću pjevati o kamenu na kojem si ti uklesana kao cvijet. Makar ćeš tamo mirisati!