Kategorija: Kemal Mahic
Objavljeno utorak, 14 Juli 2009 21:41
Klikova: 1198
Kada bi p.Željko Bebek(Perija),Vinće-Vinko Matić,Ante Markotić,Frano Vrankić
zavikali SRETNA(dugo e i a),na taj uzvik,odazivala bi se Nada Šimić,kasnije udata
Vukoja.To se događalo za vrijeme našeg zajedničkog školovanja u gimnaziji Ljubuški u
periodu od 1963-1967 godine. Stojka i Nikola Šimić,su stanovali blizu Plantaže,na lokalitetu Vrbica.
U svome
skladnom braku imali su dvoje djece:Nadu i Mirka.Radili su svakodnevno na svome
imanju,odgajajući i podižući svoju djecu,čuvajući ih kao “zjenicu oka”.Nikola je bio
dobroćudan,gledajući “svoja posla” a Stojka iskrena vjernica koju je samo
interesiralo izvesti svoja dva “bisera” na pravi put.
Nada je pohađala osmogodišnju i srednju školu u mojoj generaciji.To je bila ona
djevojčica koju je majka uređivala pri polasku u školu,pa je uvijek blistala od
čistoće,sa mašnicom na košulji,očešljana,ponekad sa “kikicama”,ponekad sa
“repićem”.Majka ju je uvijek pratila,čuvajući je na prometnom putu ka Ljubuškom.Već
u osmom razredu zajedno sa Milom Marić je izrasla u pravu djevojčicu koja je
dominirala među kolegicama u svojoj generaciji.U gimnaziji je stasala kao djevojka
koju su “zagledali” svi muškarci iz njene generacije kao i oni koji su pohađali
starije razrede gimnazije.Njen osmijeh i pogled privlačili su mnoge
“pubertetlije”,izazivajući uzdahe i maštanja zamišljene veze.
Safet Isović je tada pjevao o “Hanki” a mogao je i o Nadi:
Nigdje još ne bi takva stasa,
Nit ljepših usta umilnog glasa,
Od pjeme njene slavuj umukne
Od puste želje srce da pukne…
Mnogi nisu ostajali ravnodušni na njenu pojavu i izgled.Pjesnik bi rekao:
Znam da su oči duši ogledalo
Spasio se ko te nije gledao…
Pored svih tih pogleda,udvaranja,Nada je imala želju i volju da završi gimnaziju i
tako obraduje svoje roditelje.Bio sam u prilici,sa društvom,njenim i svojim,da budem
gost u njenoj roditeljskoj kući.Posljednji put smo bili gosti na Silvestrovo 1965
godine.Dočekani smo radosno od njenih roditelja jer su postupali po pravilu”ko voli
našu Nadu i mi volimo njega”.U našem društvu je bila Džajo Marica,Lalić
Hatidža,Ljilja Škegro,Mirjana Mesihović.Gledajući nas,njeni roditelji su
procjenjivali”s kim to Nada provodi vrijeme” i po izrazu njihovih lica zaključili
smo da su bili zadovoljni našim ponašanjem.
Nada je završila Pedagošku akademiju i postala nastavnik historije i
geografije.Ubrzo se zaposlila u Osmogodišnjoj školi “29 oktobar” Ljubuški.i onda
“grom iz vedra neba”.Vijest je bila:Mirko Šimić,njen brat,koji je bio na radu u
Njemačkoj je poginuo(ubijen).Pjesnik A.B.Šimić(Smrt) kaže:
Mati će živinski kriknuti
Otac će zaćutati
I buljiti nijemo cijelog dana.
Stojka je kriknula,Nikola zaćutao,Nada se počela gasiti..
Nestalo je Nadinog osmjeha i počela je nova etapa njenog života.I pored svoje
porodice i svakodnevnih briga oko svoje djece,Nada je u mislima bila stalno sa
prerano umrlim bratom.Nestalo je radosti.Roditelji su se povukli u sebe,još više se
predajući vjeri sa nadom da će na drugom svijetu naći svoga Mirka.Pored svakodnevne
egzistencijalne brige postepeno su se gasili i njihovi životi…
U osmogodišnjoj školi,Nada je predavala našoj djeci.Kada bi se sreli,djecu nismo
spomin jali..Nismo ni trebali,jer smo odrasli skupa i zajednički dijelili radosne
trenutke gimnazijskog školovanja.
Posljednji put,Nadu sam video na 35 godišnjicu mature.Kada smo se vraćali sa
Mosta,povezla nas je svojim kolima do Stubla.Nismo znali da je to posljednji susret.
Ubrzo se čulo da Nada povremeno dolazi na terapiju u Sarajevo.Jedanput sam je tražio
ali Nada se već vratila u Ljubuški.Uskoro je umrla/2004 g./.Smatram da je počela
umirati Mirkovom smrću.
Bila je draga kolegica oko koje se “svijet okretao” u gimnazijskim danima.Krasila ju
je iskrenost,dobroćudnost,čestitost,plemenitost.Njeni roditelji su bili komšije
kakve bi uvijek poželjeli dobronamjerni ljudi.Kada bih mogao birati,opet bi izabrao
Nadu za svoju kolegicu i njene roditelje za svoje komšije.Tako se njenom smrću
“rasturila” još jedna porodica moga djetinstva.
Međutim,Bog je sa njom imao druge planove…
Mahic Kemal,profesor