Kategorija: Kemal Mahic
Objavljeno ponedjeljak, 12 Oktobar 2009 00:41
Klikova: 1363
Da sam vajar,izvajao bih njegov lik u prirodnoj velicini sa clanovima njegove familije. Da sam kompozitor,uglazbio bi operu ili simfoniju pod imenom “RAMIZ”. Da sam pjesnik ispjevao bi zbirku sonata uz magistrale:”Hvala Ramize” Da sam…
Ko je taj Ramiz,kome bi posvetio dio umjetnickog opusa?To je RAMIZ IZMIRLIC iz Srebrenice,stanovnik Hamburga,Sarajeva,Bugojna!Šta je razlog mojoj zahvali?
…Aprila 1998 godine autoprevoznik Hilmo Batlak iz Blagaja,je dobio narudžbu iz Hamburga za transport namještaja do Sarajeva.Pošto je boravio u Hannoveru,kod nas,ponudio mi je da odemo skupa do Hamburga.Vec tada se znalo da moramo napustiti Njemacku.Sa takvom odlukom smo se slagali,ali nismo znali gdje cemo?U Ljubuški nismo mogli jer je kuca bila zauzeta od izbjeglica iz Turbeta,a radno mjesto u školi je popunjeno.Razmišljali smo o Mostaru ili Sarajevu,ali je opet bilo pitanje-gdje?Kada smo upravi grada Hannovera rekli”da mi nemamo gdje” oni su rekli:”nema više rata u BiH i izvolite napustiti Njemacku”.
Mozgali smo danima i nocima,tražili prijatelje,rodbinu u BiH,ali niko nije ponudio neko rješenje za povratak.Vlada FBiH je obavila pregovore sa Njemackom o prihvatu svojih izbjeglica.Njemacka je platila po svakom izbjeglici novcana sredstva koja su oni jednostavno “pokrali” uz preporuku Vlade FBiH da se “sami snadu”.To je bila još jedna izdaja,koje su pocele 1991 godine nad sops tvenim narodom.Najbolja potvrda navedenog je naš dolazak 11.06.1998 na aerodrom Sarajevo,kada nas niko nije upitao “ni gdje ste bili”,ni “koliko ste bili u izgnanstvu.Jednostavno smo ponovo ušli u zemlju kao turisti!Sramota! …
Po dolasku u Hamburg odlazimo u tvrtku Ramiza Izmirlica.Zaticemo Ramiza u njegovoj kancelariji.Na zidovima,na radnom stolu zaticemo 30-tak fotografija lijepe djevojke.Pitam “gazdu” Ramiza:”Ko je ova lijepa djevojka”?Ramiz poce ridati i plakati,skrivajuci suze. “To je moja kcerka Mirsada,koja je umrla prije nekoliko mjeseci!Šok!Šta reci?Kako utješiti osobu koju ste tek upoznali?Ramiz nastavi:”Imala je samo 20 godina.Teška bolest odnijela je cvijet moje familije.Sve smo probali,ali nije bilo nafake kaže Ramiz.Išli smo i kod Sadikovica u Ljubuški,ali ode moja ljubimica Mirsada” Razgovarali smo pola sata.Ramiz me pita:”Gdje cete se vratiti sa cetverogodišnjom kcerkom?Rekoh,nemamo gdje?A onda on rece:”Hocete li u moju novu kucu u Sarajevu?
Bože,da li sanjam?Ramiz nastavlja:”Obavjesti suprugu i djecu i dodite nam za 15 dana da se upoznamo!Covjeku je bilo potrebno 30 minuta da ponudi svoju kucu mojoj porodici i meni.Nazvao je telefonom iz tvrtke,moju bivšu ucenicu Mevlidu Catovic i pitao je:Ko je Kemal Mahic”.Ona je odgovorila “malo je takvih” I on je donio odluku. Po povratku u Hannover iz Hamburga,ovo sam shvatio kao “Božije providenje”.Samo je Bog mogao spojiti nekoga iz Srebrenice,Gornjeg Vakufa i Ljubuškog u njihovoj zajednickoj nevolji i nesreci.Ramiz mi je tada izgledao kao “nadcovjek”,jaci od Njemacke,jaci od države BiH,jaci od SDA i sve moje rodbine i prijatelja.Pitao sam se “kako majka može roditi takvoga sina”.Može sve u Bosni! …
U Ramizovoj kuci stanovali smo tri godine u Buljakovom potoku.Imali smo na raspolaganju 400 kvadrata.Nikada nismo ni marke platili korištenje kuce 36 mjeseci.Cak šta više,kada bi Ramiz stigao ljeti u posjetu,uvijek bi ostavio 1000-2000 KM za troškove oko kuce.Moj zadatak je bio da predocim racune ako je bilo troškova. Neki su pokušavali “utruniti” zlobu u naše odnose ali Ramiz nije dozvolio “prljanje” uspostavljenih veza medu nama.Zato je on naš “Bosanac stoljeca”! Njegova supruga Sija iz Gornjeg Vakufa,njegovi sinovi Mirsad i Sutko nisu zaostajali u ljubavi prema nama.Bog je bio milostiv,pa Mirsadova kcerka Mirsada je sada ljubav i ponos ove casne porodice Izmirlic u Hamburgu.Volimo ih kao najdraže.
Da živimo “sto života” ne možemo ih vratiti ljubav i brigu koju su nam poklonili. Nadamo se da ce Bog biti na njihovoj strain sada i ubuduce.To im želimo od srca. Neka ovaj tekst bude skroman oblik zahvale i putokaz drugim ljudima da budu filantropi,humanisti i dušobrižni za svako ljudsko stvorenje koje to zaslužuje.
Kemal Mahic,profesor