Kada neko ode da drži predavanje u Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta, samim tim očekuješ da taj neko priča o ekonomiji, da studentima ispriča kako je ekonomski isplativo i veoma jednostavno od dvije plate kupiti kuću u Zaostrogu vrijednu 320.000 eura, pa na tom mjestu sagraditi veleljepni objekat u kamenu, kako je jednostavno od dvije plate sagraditi u mostarskom naselju Bare kuću na 2000 kvadratnih metara i malo skrenuti tok rijeke Radobolje ili kako je ekonomski isplativo privatizirati fabriku Soko u sred rata. Tako je mogao savjetovati buduće ekonomske stručnjake. Što se tiče menadžmenta, mogao im je objasniti kako je 2005. godine optužen za primanje mita od Lijanovića u procesu vrijednom 30 miliona carinskih obaveza. Ili kako je u drugom sudskom procesu 2010. godine, zajedno sa Bičakčićem nenamjenski potrošio 7,8 miliona KM iz budžetskih rezervi. Ili kako je isto 2010. godine optužen za zloupotrebu položaja i ovlasti u aferi oko Eroneta. I vjerujem da bi mladim studentima menadžmenta bilo veoma interesentno objasniti kako isposlovati da se na putu od Opštinskog do Kantonalnog suda / cca 350 metara/, „izgubi“ optužnica i poslije toga ode u zastaru. Mogao je i spomenuti kako je čistio fabiku koju je privatizirao uz „nesebičnu pomoć“ ratnih zarobljenika u logoru Heliodrom. I to je interesantno za studente.
Mogao je spomenuti i kako je pozvao sve Hrvate u BiH da se presele i da žive na teritoriji koju je „oslobodio“ HVO. Kako „pravi“ Hrvati žive samo na teritoriji zamišljene Herceg-Bosne a oni „krivi“ na ostalom dijelu BiH. Mogao je spomenuti i kako je njegovom „strateškom“ politikom broj Hrvata u Sarajevu i BiH solidno smanjio. Ili koliko je Hrvata otišlo da svoju sreću traži u nekim drugim državama jer u ovoj ne vide nikakvu perspektivu za sebe i svoje porodice.
Ali nije, on je studentima ekonomije i menadžmenta objasnio da – „Oni koji žele građansku državu, ja ih poštujem, samo danas u Bosni i Hercegovini kazati građanska država to znači klasičan unitarizam, u nekoj formi, teoretskom obliku, a to vam znači u osnovi islamsku državu. Što je to neko pretvorio u kalifat ili dao neku drukčiju konotaciju čitavom tom mom izričaju.
Mogao je i objasniti kako smo uspjeli, uz njegovu svesrdnu pomoć, da od poslijeratnog potencijalnog kandidata za EU zajedno sa Hrvatskom, dobacimo do ozbiljnog kandidata 2028. godine ili još realnije 2030-te. Ili kako neko ko živi u BiH, prima platu od koje može da izgradi sve navedene nekretnine i pokretnine, ode na utakmicu sa šalom susjedne države a nikada niko na njemu nije vidio šal ili podršku državi u kojoj živi. I čiji je član predsjedništva. Mogao je i objasniti ko je kriv da je naš prelijepi Mostar još uvijek „grad slučaj“. Ili ode li kao stanovnik tog grada ponekad i u mahalu na drugoj strani Starog mosta da popije kafu sa rajom? Sa njegovim sugrađanima Mostarcima kao što odem ja svaki put kada sam u posjeti tom prelijepom gradu. Mogao je studentima objasniti i kako je moguće da se toliko grozničavo bori oko Izbornog zakona da ne bi predstavnik Hrvata u BiH bio neki Bosanac a ne Hercegovac koji je izgleda jedini „legitimni Hrvat“.
Ali ne, on i dalje priča o Islamskoj državi. Islamskoj državi u kojoj ću ja za nekoliko sati sa svojom rajom različitih imena ali zajedničke ljubavi prema našem Željezničaru, prvo otići na pivu sa rajom, pa na utakmicu protiv Atletika, bodriti momke koji su budućnost našeg fudbala, pa neovisno od rezultata, poslije utakmice zajedno sa rajom opet slaviti ili tugovati uz sarajevsku islamsku pivu sa 5,4% alkohola. Ili islamskoj državu čiji glavni grad za Novu godinu posjeti 100 hiljada turista da uživa u gostoprimstvu, hrani, piću i najvećoj balkanskoj zvijezdi popularne muzike.
Islamska država je, Dragane Čoviću, negdje tamo na granicama Sirije. Bosna i Hercegovina zaslužuje puno bolje od Tebe!
Tacno.net, pise Zvonimir Nikolic
.