Veliki interes Austrije za podjelu turskih posjeda u Evropi narocito se pojacao u
drugoj polovici 18. stoljeca . U fazi priprema za buduce ratne operacije u Bosni i
Hercegovini trebalo je prikupiti podatke o terenu , putevima , rijekama , mostovima
, mlinovima , hanovima , karaulama , kulama , gradovima i tvrdavama , zatim o
ekonomskim prilikama , ljudima , raspoloženju kršcana i drugim relevantnim vojnim
ciniocima . Sve se to moralo obaviti tajno i strogo povjerljivo , jer su se Turci
pripremali za odbranu od austrijskih napada .
U tom cilju u Bosni i Hercegovini je boravio od aprila do novembra 1785. godine
zastavnik-granicar Božic , strucnjak za izvidanje i snimanje terena , vješti i
obuceni austrijski uhoda . On je dao prvi , opširni i pouzdani opis Bosne i
Hercegovine sa vojnim i geografskim podacima .Kretao se po terenu zajedno sa jednim bosanskim biskupom za vrijeme njegovog
pastoralnog pohoda . Bio je obucen u odijelu franjevca , ponekad u odijelu trgovca ,
zanatlije ili u bosanskoj narodnoj nošnji . Poslije vrlo napornog , višesatnog
jahanja danju , svoja zapažanja i utiske sredivao je u nocnom miru , u franjevackim
samostanima i župskim stanovima . Držao se samo onih krajeva u kojima su živjeli
katolici i gdje je imao stalnu podršku franjevaca . Božic je cijenio njihovu
vjernost i pouzdanost, koliko i njihovo obrazovanje i odlicno poznavanje lokalnih
prilika . Kad bi ga ponekad pratili sumnjivi ljudi , nije crtao , nitii pravio
bilješke . Od opreme je imao sat i kompas .Predmet Božicevog špijunskog izvještaja je vrlo širok : gradovi ( strategijski
položaj , naoružanje , utvrde ) , sela , trgovišta , pogranicne kule , putevi ,
mostovi , drvene i zidane kuce , hanovi , hrana , posebno žitarice , mlinovi ,
proizvodnja željeza , zanati od vojnog znacenja , itd . Opis utvrdenja , gradova i
pogranicnih kula sadrži detalje o naoružanju , prilazu , položaju , zidinama , broju
kuca itd. To je bilo od posebne važnosti austrijskim stratezima , jer se znalo da su
brojni gradovi najveca zapreka osvajanja Bosne i Hercegovine . Kada govori o kucama
u gradu i na selu , uvijek ih dijeli na muslimanske ( < turske < ) i kršcanske ,
odnosno hrišcanske .Božic je po završetku svoje vrlo uspješne vojno-politicke misije podnio izvještaj
koji se cuva u Kartografskom odjeljenju Ratnog arhiva u Becu . Nažalost , njegovi
crteži vezani za utvrde , naselja , mostove , hanove , puteve itd su izgubljeni .
Opis sadrži niz odstupanja od savremenog književnog njemackog jezika tako da se
prevodenje može povjeriti samo izvrsnom prevodiocu * .Na zamorni , opasni i teški zadatak zastavnik Božic je krenuo iz Karlovca
6. marta 1785. godine zajedno sa jednim biskupom . Poslije 40 dana
jahanja prešli su granicu kod Imotskog ( < Imoska > ) 15. aprila . Tu su
se razdvojili . Biskup je otišao u Duvno , a Božic u Posušje 21. aprila .
U Posušju se preobukao u bosansku narodnu nošnju uz pomoc jednog
franjevca . Do 31. maja bio je u Kreševu , Sarajevu , Fojnici , Travniku
, Gornjem Vakufu , Rami i Duvnu .U junu je Božic prošao zajedno s biskupom kroz zapadnu Hercegovinu . U Brotnjo su
stigli 14. juna gdje je bio župnik fra Mijo ( < Fra Mio > ) , u Mostar 17. juna ,
Pocitelj 21. juna , Sivrice ( Sivricsi ) 22. juna , Ružice 24. juna , Posušje 26.
juna i ponovno došli u Duvno 28. juna . Na ovom putu imali su manje neprilike s
Turcima , ali su ih dobrim napojnicama sretno prebrodili .Božic je bio u Ljubuškom ( < Ljubushka < ) 23. juna 1785. godine :< Ljubuška 4 2/8 sata udaljen , otvoreni gradic pored brdskog zamka s približno 160
turskih kuca .Put vodi uzbrdo kroz polja i šiblje , preko malenog potocica i onda ponovo uzbrdo ,
te istocno pored brda Klobuk na cijem se vrhu nalazi nekoliko kršcanskih kuca . Od
tog mjesta preko mocvarastog potocica , koji je prilicno teško preci , istocno kod
mlina gdje se on ulijeva u Tihaljnu . Zatim putem na desnoj obali Tihaljne preko
drugog potocica , kojeg je ovaj put lako preci , na cijoj se zapadnoj strani , na
kamenitom obronku nalazi kršcansko selo, otprilike na cetvrt sata udaljenosti .
Ovdje Tihaljina ima vec nižu obalu , veoma je duboka , široka 50 koraka , te
mijenja ime u Trebižat ; odatle skelom preko polja do mostica kod mlina , dugog 20
koraka , nad potokom koji izvire sjeveroistocno ; i onda odatle nekih 100 koraka
sjeverno na brežuljku je kula okružena zidinama, kojoj pripada i kršcansko selo s
8-9 kuca , smješteno na sjeverozapadnom , kamenitom , zaraslom obronku brežuljka .
Od tog mjesta dalje kroz nešto šiblja i kroz polja preko mosta dugog 20 koraka u
šiblju , nad potokom Proboj , te onda uzbrdo do mjesta koje se nalazi na obronku
ispod stijena i grebena .Iznad njih , jugoistocno , nalazi se tvrdava , duguljastog oblika , duga 50 i široka
35 koraka . Zidine su visoke 14 do 16 stopa i veoma debele , a na istocnoj strani je
cetverokuta kula u kojoj se cuva ratna oprema . Na sjeveru je kapija , do koje vodi
vrlo strm puteljak prolazeci pored stanova kapetana i nekoliko uglednih Turaka .Slijedeca je uzvisina koja dominira nad tvrdavom otprilike 2500 koraka sjeverno i
moguce ju je osvojiti samo s velikom mukom jer je put stjenovit i veoma strm . Manje
strmoviti obronci su s istocne strane , udaljeni 3-4000 koraka .Od tvrdave zapadno tece velikim dijelom doline Trebižat . Dolina je više ili manje
od 3000 koraka široka , dobro obradena i okružena visoravnima , od kojih je zapadna
visoka , strma i u gornjem dijelu obrasla , a istocna niža , pri vrhu takoder veoma
strma i obrasla , a u podnožju ravna i naseljena < . ( 1 )* Tekst je sa njemackog preveo univerzitetski profesor njemackog jezika i pisac Edin
Konjhodžic , sin Seada ( Seje ) Konjhodžica.