NE MRU SLICI BAHTINE
Brate Vrgorče
Tinov šešir koji niče iz kamenjara
nagovara cvjetove sljeza
da mi ženu i kruh nađu
Strmenitom stazom – slivaju se plaveti
i otimaju vedro vode iz ruku gloginja i šipuraka
Sve sam bliži očevoj oazi,rodnom Ljubuškom,
crkvi i džamiji pjeva zimzelen
U rasadniku svjetla
Posjećujem neznanog mi oca –
„Oče,budni i smrtni,
usadi umjerenost u mene“
Izlazim iz rasadnika
Ozaren krenuh uz bjelinu uzbrdice
Izbrijane boje slikarevu kuću izokrenule u snu!
U licu Hame Ibrulja pliva i pjeva čednost kista
Omnia vincit amor!
Nek pijetlovi laju i psi neka kukuriču
Hamo će oživjeti kistom
dobrog čovjeka
„Slike su ove
nit prinčeve nit gospodinove –
Slike su ose koje ne potcjenjuju
svoga neprijatelja!“
„Osuo me znoj sreće kad rsah reljef
iznad kojeg Tereza kao anđeo lijeće –
Omnia vincit amor!
Krv slobode kuca na vrata –
„Tereza,gdje si?
Umij se svanućem!“
Opet na stazi –
Da li ću ikada imati pare za put
Omnia vincit amor!
„Po mjeri čovjeka…“
Ne umiru crteži Baštine!
Težina sjaja otječe niz Zbiljin vrat
Otputovao sam autobusom iz Ljubuškog u Mostar
U višnji – u nauljenoj cijevi sna
očev metak buđenja
Omnia vincit amor!
## Omnia vincit amor!=Ljubav sve pobjeđuje!
Izvor: Admiral Mahić –„Džajina loza“PLANJAX“2003.
Pripremio: Kemal Mahić