NEKADA DAVNO , KAD JE NASA GENERACIJA BILA MLADA ,
SVI SMO MI BILI – “STIHOKLEPCI” ! NEKI OD NAS SU POSTALI PJESNICI
PRAVI (VESELKO KOROMAN , kasnije MILE STOJIC , PERO ZUBAC i mnogi drugi ) .
OSTALI SU PRESTALI PISATI – PRESTANKOM PUBERTETA.
ALI – OSTAO JE U SVIMA NAMA , manje ili vise , ONAJ MLADALACKI PJESNICKI NERV . !
TU ” OPSJEDNUTOST PJESMOM ” – MORAMO ZAHVALITI NASIM DOBRIM
PROFESORIMA KNJIZEVNOISTI . I PODNEBLJU PJESNICKOM ..DOMOVINI CVRCAKA !
PJESMA JE TAKO OSTALA U NAMA , I MI – (I VI ) U TIM PJESMAMA
ZAPISUJEM VAM TRI PJESME IZ RAZNIH PERIODA NASEG ZIVOTA , KAD SE PISALO
O ZIVOTU KOJI TRAJE , I KOGA SMO PJESMOM ZELJELI ZAUSTAVITI – DA TRAJE .
DA TRAJE DO VAS – DANAS – U BORBI PROTIV ZABORAVA !..
JEDNA OD TIH PJESAMA POSTALA JE I H I M N A OSNOVNE SKOLE I GIMNAZIJE
BOSNE I HERCEGOVINE U PARIZU , FORMIRANE OD DJECE IZBJEGLICA U TOKU
PROSLOG RATA . NAPISAO JU JE PERO ZUBAC . DRUGE DVIJE SU MOJE .
IZ DVA PERIODA -” STIHOKLEPACKA ” !…
Pero ZUBAC : R A D O S N I C A (Himna)
———————————————
Doci ce vrijeme , doci ce ljeta
djeca ce snivati mirnije snove
u pustom polju cvijet ce da cvjeta
i svijet ce drugacije da se zove.
I nece biti straha od rata
da li se otac iz vojne vraca .
Sloboda otvara zlatna vrata
da ljudi ljudima budu braca .
Za one dobre , za one vjecne
koji ce doci , koji rastu ,
smislimo rijeku koja tece –
pod svakim krovom gnijezdo i lastu .
Za one prave , za nerodjene –
spjevajmo pjesmu da ih ceka ,
da nikad u polju cvijet ne vene –
da vjecno tece ljudska rijeka ..
Ante GRANIC : B I J E L E G L A V E
——————————————————-
Bijele glave imaju dede
kad osijede .
Bijele glave imaju gljive
glave bijele a drske sive .
Maslacak ima bijelu glavu ,
bijele su zvijezde na nebu plavu .
Bijeli su i planinski vrhovi rosni
kad prvi snjegovi padnu u Bosni .
Bijeli su i zubi jedne Marije
kad joj namignem i kad se nasmije ,
a kada ona namigne meni –
bijelo joj lice porumeni…!
( 1951 )
Ante GRANIC : B O S A N C I C A P I T A L I C A
————————————————————————
Jarane – vozdra !.
Zurim : sta ima ?
Cemu se to ibretis , bolan bio
– Koji su ono na PRKOSIMA
sto gromove vezu – ili sam snio ?
Ko to prkosima gromove slama
na MARKALAMA ?.
I gdje smrt stize – od munja brze ?
– Ivo i Belma su , Haris i Ana
Zlatan i Maja , stara raja ,
cvjetovi nasih jutara i dana
i luconose naseg suncanog sjaja !
– A odakle im nada da cak i sada
rasijavaju osmjehe spasonosne ?
Rasli su zajedno u aleji ljiljana…
i pili vodu sa VRELA BOSNE !
( Na dan pogibije na MARKALAMA )
( HVALA VAM STO STE PROCITALI !!! )