MI U PJESMI- PJESMA U NAMA

NEKADA DAVNO , KAD  JE NASA GENERACIJA BILA MLADA ,

SVI SMO MI BILI – “STIHOKLEPCI” ! NEKI OD NAS SU POSTALI PJESNICI

PRAVI (VESELKO KOROMAN , kasnije MILE STOJIC , PERO ZUBAC i mnogi drugi ) .

OSTALI SU PRESTALI PISATI – PRESTANKOM PUBERTETA.

ALI – OSTAO JE U SVIMA NAMA , manje ili vise , ONAJ MLADALACKI PJESNICKI NERV . !

TU ” OPSJEDNUTOST PJESMOM ” –  MORAMO ZAHVALITI NASIM DOBRIM

PROFESORIMA KNJIZEVNOISTI . I PODNEBLJU  PJESNICKOM ..DOMOVINI CVRCAKA !

PJESMA JE TAKO OSTALA U NAMA , I MI – (I VI ) U TIM PJESMAMA

ZAPISUJEM VAM TRI PJESME IZ RAZNIH PERIODA NASEG ZIVOTA , KAD SE PISALO

O ZIVOTU KOJI TRAJE , I KOGA SMO PJESMOM ZELJELI ZAUSTAVITI – DA TRAJE .

DA TRAJE DO VAS – DANAS – U BORBI PROTIV ZABORAVA !..

JEDNA OD TIH PJESAMA POSTALA JE I  H I M N A  OSNOVNE SKOLE I GIMNAZIJE

BOSNE I HERCEGOVINE U PARIZU , FORMIRANE OD DJECE IZBJEGLICA U TOKU

PROSLOG RATA . NAPISAO JU JE PERO ZUBAC . DRUGE DVIJE SU MOJE .

IZ DVA PERIODA -” STIHOKLEPACKA ” !…

Pero ZUBAC : R A D O S N I C A (Himna)

———————————————

Doci ce vrijeme , doci ce ljeta

djeca ce snivati mirnije snove

u pustom polju cvijet ce da cvjeta

i svijet ce drugacije da se zove.

I nece biti straha od rata

da li se otac iz vojne vraca .

Sloboda otvara zlatna vrata

da ljudi ljudima budu braca .

Za one dobre , za one vjecne

koji ce doci , koji rastu ,

smislimo rijeku koja tece –

pod svakim krovom gnijezdo i lastu .

Za one prave , za nerodjene –

spjevajmo pjesmu da ih ceka ,

da nikad u polju cvijet ne vene –

da vjecno tece ljudska rijeka ..

Ante GRANIC :  B I J E L E   G L A V E

——————————————————-

Bijele glave imaju dede

kad osijede .

Bijele glave imaju gljive

glave bijele a drske sive .

Maslacak ima bijelu glavu ,

bijele su zvijezde na nebu plavu .

Bijeli su i planinski vrhovi rosni

kad prvi snjegovi padnu u Bosni .

Bijeli su i zubi jedne Marije

kad joj namignem i kad se nasmije ,

a kada ona namigne meni –

bijelo joj lice porumeni…!

( 1951 )

Ante GRANIC : B O S A N C I C A   P I T A L I C A

————————————————————————

Jarane – vozdra !.

Zurim : sta ima ?

Cemu se to ibretis , bolan bio

– Koji su ono na PRKOSIMA

sto gromove vezu – ili sam snio  ?

Ko to prkosima gromove slama

na MARKALAMA ?.

I gdje smrt stize – od munja brze ?

– Ivo i Belma su , Haris i Ana

Zlatan i Maja , stara raja ,

cvjetovi nasih jutara i dana

i luconose naseg suncanog sjaja !

– A odakle im nada da cak i sada

rasijavaju osmjehe spasonosne ?

Rasli su zajedno u aleji ljiljana…

i pili vodu sa VRELA BOSNE !

( Na dan pogibije na MARKALAMA )

( HVALA VAM STO STE PROCITALI !!! )

1204 Posjeta 1 Posjeta danas