„Lijepa“-uz „ljupko“,“drašesno“,“veličanstveno“,“divno“ i slične izraze-pridjev je koji često koristimo da bismo označili nešto što nam se dopada.
Izgleda da je u tom smislu ono što je lijepo istovjetno sa onim što je dobro,i,zaista,u mnogim je razdobljima historije čvrsta veza uspostavljena između LIJEPOG i DOBROG!(Umberto Eko:Istorija lepote,Beograd 2004.)
Neka ovaj citat Umberta Eka posluži kao uvod kojim autor želi da „prođe“ kroz životopis,slobodno možemo reći,našeg Nedžada Mahić,čija je zadnja pošta početkom rata 1992-1995 godine glasila-Čapljina.Naš dragi Nedžad je promijenio mjesto boravka,ne svojom voljom i htijenjem,i stigao do Osla(Norveška),gdje je postao „građanin svijeta“ i priznati i poznati umjetnik na kojeg možemo biti ponosni,jer je ljubuških korijena.
Tako nakon našeg Hame Ibrulja-Hamleta otkrivamo nastavnika likovne kulture i umjetnosti,koji je zadovoljio svojim radom učenike Hutova,Čapljine i Osla,gdje je doživio priznanja i uvažavanja učenika,kolega,dijaspore,naših ljubušaka u Norveškoj a svojim aktivizmom i angažmanom zavoljeli su ga u Sarajevu,Mostaru,Čapljini,Ljubuškom…oni kojima umjetnost nešto znači i koji se identificiraju sa sintagmom LIJEPO=DOBRO.
U razgovoru sa slikarom Nedžadom(ar.i tur.Nedžad=“spas“) čujemo da je on po dolasku u Norvešku 1993.godine mogao biti samo:maler(deutsh) ili moler.Slikar ili moler.Nedžad je našao „spas“u slikarstvu kao likovni pedagog(17 godina) ili kao umjetnik i stvaralac mnogoh umjetničkih slikarskih ostvarenja kaoja će se tek valorizirati kod likovne kritike.
Nedžad je tokom svog života stalno bio u potrazi za Ljepotom i Lijepim.
Odatle i naslov ovog teksta:slikar duše i duha.Ako dušu i duh ne vidimo,onda Nedžad kao umjetnik na platno prenosi „dušu“-jer je i sam „duša“ i duh koji je nevidljiv,ali se osjeća.To zapažaju oni koji poznaju Nedžada,jer ima dušu za svoj narod,za sve narode,“uvrijeđene i ponižene“,za migrante,prijatelje,“zemljake“ i sve one koji imaju tijelo(živa bića).
To izražava njegov duh koji pokazuje Nedžada kao kosmoplitu,Bosanca i Hercegovca,Ljubušaka,kulturnog i civilizovanog umjetnika i njegovu posvećenost porodica,djeci(svojoj i tuđoj),domovini i Općem Dobru ondje gdje lebdi njegova „duša i tijelo“.
Nedžad se uvijek pitao od osamdesetih godina „da li smo mi dio svijeta ili je svijet dio nas“(mjuzikl „Kosa“Odgovor je pronašao u Norveškoj.I to u sredini koja zna ljudske vrijednosti bez onih –izama kojima su opterećeni naši prostori koji polako ostaju bez „duha i duše“.Čak nema više ni narodne zakletve:“duše mi“ ili „dušinje mi“ili „dušinje ti“.A znamo da prvi „zločini“ nastaju u jeziku…
Na izložbi koju je priredio u Internacionalnom kulturnom centru „Preporoda“ u Oslu,čiji je član Odbora posljednjih deset godina,naš književnik iz Ljubuškog,profesor Munib Delalić je između ostalog rekao:“Nedžad Mahić je veoma skroman ali veliki radnik,odličan pedagog i slikar“.To su istakli i ostali voditelji njegovih izložbi u Norveškoj od g.Ajanovića,preko Zlate Erkočević(roditelji iz Ljubuškog)-Konjhodžić,Andreasen Marie Najvig,,te obavezni učesnik izložbi profesor Sven Svinesund.
Priloge o radu i djelovanju Nedžada Mahića u Norveškoj su dali mnogi ambasadori Bosne i Hercegovine u Norveškoj,kao i njihove kolege rezidentne u Oslu kao predstavnici svojih zemalja iz čitavog svijeta.
Izložbe u Oslu obično traju jedan dan,sa ciljem kako Mahić kaže druženja,uz prigodnu muziku i zakusku.Izložbe služe kao večeri za sjećanje i kao doživljaj bosanskohercegovačkog identiteta i kulture.Primjećeno je da na izložbama prisustvuje veliki broj Norvežana i zato se u norveškim novinama pojavljuju naslovi:“Oslo ne pamti takvu posjetu na izložbama“.
Na posljednjoj izložbi u ambasadi Bosne i Hercegovine u Oslu,Pedagoški zavod Norveške,a posebno šef za školstvo u Norveškoj se zahvalio na izložbi i istakao „vrijednost i doprinos u usavršavanju školstva njegove domovine Norveške istaknuvši ulogu stvaraoca i slikara Nedžada Mahića“.
Humanitarni rad,donacije,pokloni su također obilježili boravak našeg Nedžada u Norveškoj.Veliki dio prostora i teksta bi obuhvatilo „milosrđe“ koje nesebično poklanja Nedžad svojoj domovini.Nedžad je sudjelovao u akcijama prilikom poplava u Bosni,te učestvovao u prigodnim izložbama kao napr: na izložbi „Caritasa“ u Njemačkoj na inicijativu slikarke i profesorice Nade Pivac u Njemačkoj u humanitarne svrhe itd.
Nedžad je dao idejno i izvedbeno rješenje za ulazna vrata harema u Čapljin(vidi sliku),te u rekonstrukciji džamije u Čapljini.Nije se Nedžad ustezao kada su pokloni u pitanju za poznate ličnosti i ustanove.
Na ulaznim vratima harema u Čapljini bio je ispisan kratki tekst i ime i prezime vakifa Nedžada Mahića prilikom otvaranja ovog zdanja kojeg nemaju ni veći gradovi od Čapljine.Međutim,nedugo nakon toga,jedan vandal iz Čapljine,koji pripada i Nedžadovom narodu je dlijetom i malo jačim čekićem,uklonio ima Nedžada Mahića sa desnog zida ovih vrata harema.
Primitivizam sa pokrićem!Sramotno i perverzno!
Pošto je Nedžad „građanin svijeta“tako se i njegova djela(čitaj:slike) nalaze u Švedskoj,Danskoj,Bosni i Hercegovini,Sjevernoj Karolini,New Yorku a više od 300 slika ukrašavaju domove i ustanove prijateljske Norveške.
Posljednji ciklus „ruže Sarajeva“,“Mostarka“ zaslužuju povjerenje ali i njegovu ljubav prema ovim gradovima koji mu „život znače“.
I u 83.godini Nedžad i dalje radi-slika,a najviše se ponosi radom kao pedagog.Sedamnaest godina obrazovanja i vaspitanja norveških učenika devetih i desetih razreda su „lično bogatstvo“ našeg Nedžada.Bivši učenici mu se često javljaju i zahvaljuju,kao i kolege sa kojima je radio u obrazovanju.Bodre ga i poštuju i naši ljubušaci:Kemal i Senka Hrnjičević,Mediha i Adla Konjhodžić,Zlata Erkočević-Konjhodžić,Mediha Konjhodžić,Melika Mahić,Munib Delalić,Fadila Delalić,Ethija Mahić,Sibila Bašić, Mithad Muminagić …
Nedžad je često u Sarajevu sa svojom kćerkom Amnom Bajrović koja se bavi dizajnom i vrlo je priznata u Sarajevu, i diplomirala je u Sarajevu.
Njegov sin Malik Mahić je specijalista fizioterapeut i mr.statistike i zaposlen je u Oslu.
Našem Nedžadu želimo dobro zdravlje i nova ostvarenja u onome u čemu je najbolji:
Nedžad,slikar!I k tome još MAHIĆ!
Kemal Mahić
