IBRAHIM KRZOVIĆ: NIŠANI

Nakon što su je osvojili osmanski Turci,Bosna je izgubila samostalnost,najprije je bila u sastavu
Skopskog krajišta,zatim je postala Bosanski sandžak,a u 16.stoljeću bila je središte Bosanskog
pašaluka koji je obuhvatao više sandžaka.
Iz prvih popisa stanovništva vidi se kako su već u 16.stoljeću mnogi Bošnjaci primili islam pa u istoj
porodici otac i stariji sin ostaju u svojoj vjeri,a mlađi sinovi primaju islam.
Detaljan popis stanovništva Bosanskog sandžaka iz 1528. godine je,na primjeru popisa
Kreševljaka,koji su uz višestoljetno prisustvo i djelovanje franjevaca kreševskog samostana ostali
privrženi katoličkoj vjeri,pokazao prisustvo dvojake vjerske pripadnosti u porodici:Iskender
Vukovac;Jusuf Ratko;Ali,sin Radoja;Ejnehan,sin Mihovila;Hamza,sin Glavača;Junuz,sin
Raduna;Mehmed Glavač;Iskender,sin Raduna;Ali,sin Milodara;Hamza,sin Vlatka.
To pokazuje i dobro poznati nišan Mahmuta Brankovića(u bašči Zemaljskog muzeja u Sarajevu,gdje
sljedbenik plemićke porodice Brankovića nosi muslimansko ime.Ovu dvostrukost i prihvatanje drugog
pokazuje i sam oblik nišana jer je izveden kao obelisk stećak,ali je forma nišana.
Ima više očuvanih primjera ovakve dvojakosti na ranim nišanima 15.stoljeća,kakvi se vide u parku oko
Ali-pašine džamije u Sarajevu.
I kasniji nišani:esnafski,ulemanski,aginski i drugi imaju skulpturalne i druge kulturološke vrijednosti
jer su na njima arapskim pismom u stilu sulusa ili italik pisma često uklesani tarihi s imenom
rahmetlije,njegovim statusom,a neke cjeline,kao krajiški nišani Kajtezovića,neki nišani oko Careve
džamije u Sarajevu,nišani kod Čejvan Ćehajine džamije u Mostaru,prava su remek-djela oblikovanja i
kaligrafije.
Monumentalniji oblici nadgrobnih obilježja su i turbeta,posebno ona koja su nad mezarom na četiri
stupa s kupolom,kao na Alifakovcu groblju u Sarajevu,mostarskom turbetu Šejha Juje ili Ibrahim-
bega,sina Hasana Nazira,vakifa Aladže džamije u Foči.
Izvor:“Kratka historija kulture Bošnjaka“;STAV i IUS INTERNATIONAL;Sarajevo 2018.