Bijelo šeher Sarajevo od puščanog crnog praha
prekrila je magla teška;kroz mahale krvca teče.
Zadni traci zlatnog sunca visoki Trebević grle
U purpurnom ognju gore kuće aga Sarajlija,
koji jesu mrijet vični i bez strepnje,i bez straha,
jer Bosanac ljubit znade rodnu grudu silno,žarko.
Da mu tuđin zemljom vlada,on dozvolit nikad neće,
za ljubljenu domovinu sve bi svoje žrtvovao…
I padaju div-junaci od spletaka,crne laži,
sve junaci,što na putu okupatorima stoje,
jedna spletka dovoljna je dušmanima
da unište hrabrog lava,od čijeg se oka boje,
Al najveća žrtva bješe:omiljeni Sarajlija
šejh Muhamed,hrabri vođa sarajevskih ustanika,
koji pade čist i nevin za slobodu Herceg-Bosne…
Mrak se spušta,na obzorju jedna zvijezda blista.
Gle,kako je svijetla,sjajna,ko islamska duša čista.
Sarajevskim sokacima vode šejha Muhameda,
ponosno je glavu digo,u oči im pravo gleda,
ko vjeruje u Allaha,taj u srcu nema straha!
O brijestu pod Goricom,tu vješala vise tanka.
a pokraj njih krvnik čeka,sve prisutne hvata jeza.
Sve je tiho,samo lahor što šapuće i čarlija,
milujući pamuk—krilom val za valom trave rosne.
Hrabri junak tad zamoli da otklanja dva rekata
prije nego oduzmu mu život mrska dva dželata.
Kad Allahu pomoli se,ko ranjen tigar skoči,
goloruk ih razoruža,kroz vazduh se začu pucanj,
a izmučen i pretučen,šejh Muhamed sklopi oči…
I vješala zaškripaše,u zraku se zaleluja
bez vapaja i bez krika tijelo ponosna Bošnjaka
kojino se ne predade od zveketa tvrdog lanca,
Jer slavno je umrijeti za slobodu domovine.
Napomena:Riječ je ulasku a-u trupa u Sarajevo 1878.godine kada je pogubljen i hafiz Abdulah ef.Kaukčija.
Izvor:Godišnjak 2018 BZK PREPOROD
Izbor:Kemal Mahić