Moj narod odlazi
pravilno raspoređen
autobusima.
Rano ujutro
dugi i plavi oni nestaju
već iza prvog zavoja,
još trenutak traju u zrcalima trepavica
i već ih nema.
U oknima sviće,
dobro je,
krajolik domovine
koju zajedno ljubimo
u njihovu je kovčegu
Moj narod odlazi
prema velikom hladnom moru.
Eh
more,
jedina staza bez prepreka
jedina kuća brodova i utopljenika.
Eh,
more!
Moj narod odlazi
držeći u krilu
svoja uspavana zrnca mudrosti.
Toplinom juga
otopiti će snijeg dalekih zemalja.
A kad se u toj bjelini
probude
misliti će da su napokon
ušli u bajku.
Dobro je!
Diana Burazer,
Iz knjige pjesama „Na odmorištu između dva svijeta“, objavljena u Zagrebu 1994
3325 Posjeta 2 Posjeta danas