Ovaj tekst koji prenosimo inspirisao nas je nas Vitinjanin gospodin Mugdim Mesihovic koji dugo godina zivi u Sarajevu.
Mugdim je na pocetku ove godine ovaj tekst kopirao u dosta primjeraka i djelio poznanicima u Sarajevu.
Na jednoj popodnevnoj kafi sa ljubusacima dao je i meni jedan primjerak.
Na pocetnom listu napisao je crvenim flomasterom “Radi Nezaborava !”. U nastavku donosimo i taj list.
Mugdime, hvala ti!
Nove identifikacije srebrenickih žrtava: Tijelo djecaka pronadeno u cetiri grobnice
U Identifikacijskom projektu Podrinje u Tuzli jucer je, u prisustvu clanova porodica, a pod rukovodstvom doktora Rifata Kešetovica, specijaliste sudske medicine, identifikovano sedam žrtava srebrenickog genocida.
Kosti podrinjskih Bošnjaka, ubijenih u julu 1995. godine, ekshumirane su iz masovnih grobnica u Srebrenici, Zvorniku i Bratuncu. Medu identifikovanim su i bratunacki djecak, cetrnaestogodišnji Senad Beganovic i njegov zemljak, dvije godine stariji Muvaz Orlovic iz Konjevic-Polja.
Desetine kilometara
Senad je roden u mjestu Glogova kod Bratunca, a nestao kao i vecina žrtava genocida u julu 1995. Ekshumacije njegovih posmrtnih ostataka najjasnije svjedoce o zlocinackom divljanju Mladicevih monstruma. Naime, Senadove kosti su prvo ekshumirane 1998. godine iz grobnice Zeleni Jadar u Srebrenici, potom 2000. iz grobnice Glogova kod Bratunca, te 2005. iz grobnice Budak kod Srebrenice. Na kraju, 2007. godine, dijelovi njegovih kostiju su ekshumirani iz druge grobnice na Zelenom Jadru.
– Grobnice su medusobno udaljene nekoliko desetina kilometara. Senada je identifikovao njegov brat Suad. Posmrtni ostaci Muvaza pronadeni su 2009. u masovnoj grobnici Zalazje na podrucju Srebrenice, kazala nam je Lejla Cengic, glasnogovornica Instituta za nestale BiH.
U podrinjskoj dolini grobnica, u naselju Kamenica kod Zvornika, 2002. godine je ekshumirano tijelo Šahbaza Becirovica, koji je roden u mjestu Nedeljišta kod Vlasenice. Njega je identifikovao bratic Semir, apsolvent na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu i imam u džamatu Podorašje u Srebreniku.
– Nedostaju lobanja, prsti i stopala, govori nam Semir, koji je došao da identifikuje svog amidžu, jer se porodica rahmetli Šahbaza nalazi u Americi.
Prema njegovim rijecima, porodice Becirovica su nakon pada Cerske otišle u Srebrenicu, odakle su žene i djeca nakon nekoliko mjeseci prebaceni u Tuzlu.
Amidža je ostao
– Amidža je ostao. Babo je krenuo preko šume i zvao je i njega. Amidža je kazao da babo ide i da ce biti dobro ako prede, a da ce on ostati, da vidi šta ce biti. Babo je prešao u Kladnju, ispricao nam je Semir, koji danas živi sa suprugom i djetetom u Srebreniku, dok se njegov otac vratio u Nedeljišta kod Vlasenice.
Inace, jucer su identifikovani i Sejdin Husic iz Brezovice, opcina Srebrenica, Omer Mujic iz Skenderovica (Srebrenica), Hasan Salihovic iz Potocara i Muhamed Mekanic iz Vlasenice.
U toku 2013. godine, pod rukovodstvom doktora Kešetovica i doktora Vede Tuce, vještaka sudske medicine, u Identifikacijskom projektu Podrinje i Komemorativnom centru Tuzla, identifikovano je ukupno 366 žrtava.