Iako se današnji Ramazani u Bosni i Hercegovini po mnogo čemu razlikuju od nekadašnjih,ipak,su neki običaji zadržani.Običaj koji se održao je veliko spremanje prije Ramazana.Ono je nekada podrazumijevalo krečenje,ribanje,češljanje vune u dušecima i jastucima,pranje ručnog rada,kumanje sinija(struganje pijeskom nasutim u vlažne platnene vreće) i kalajisanje bakrenog posuđa-posebno tepsije u kojoj se spremao kadaif.
Svježa voda
Kadaif je posebno ramazansko jelo,što, s obzirom na činjenicu kako se danas prodaje u svakoj samoposluzi,zvuči nevjerovatno..Kadaif se pripremao u bosanskim kućama i do mjesec dana prije početka Ramazana,kao i bamija,koja bi se kupovala mnogo ranije i ostavljala da se dodatno osuši.
Osim kadaifa i svježe vode,na koju se u avlijama za koje se znalo da imaju dobre bunare,nekada čekalo u redovima,iftari su bili nezamislivi bez somuna.Iako će se u svakom bosanskom gradu čuti kako se baš tu prave najbolji somuni,historija bilježi somune žepčanskog pekara Ibrahima Spahića.Spahić je pravio tzv. „patke ramazanlije“ po koje bi svijet dolazio i iz drugih gradova.Elipsaste,na krajevima blago uvrnute,bile su obavezno posute ćurekotom.
Glavno jelo
Pored somuna,uz Ramazan su se pravili ćureci-peciva izdužena i podijeljena na dvije polovine,obrubljena vjenčićima i ukrašena tzv. Šapicama,pa posipana ćurekotom.
Po pekarama su prodavana i slatka peciva,tzv. Ekmek kadaif,masno tijesto koje se pripremalo kao pogača i zalijevalo jakom agdom pred iftar.
Iako bi po pravilu iftari trebali biti lagani,oni su bili,a i danas je tako,daleko od toga.Tako su iftari u Sarajevu započinjali ledenim šerbetom(šerbe se pravi od đulbešećer ruže i služi se ledom),,a nastavljali slatkim od trešanja ili narandže,travničkim sirom i bademli kolačem po izboru domaćice.
Glavno jelo započinjalo je čorbom i topom,nastavljalo se bamijom i finim ćevapom sa slatkim od dunja,zeljanicom,ekmek kadaifom sa kajmakom,šarenom dolmom,rumenim hošaf kompotom,a sve završavalo čibucima i kahvom.Dok su iftari bili obroci u pravom smislu te riječi,na sehurima se jelo ono što je ostalo od iftara.
Sofra za ukućane i goste
Postoji nekoliko vrsta iftara.Obični iftar je onaj koji se sprema za ukućane,dok je zvanični iftar onaj na koji se pozivaju gosti.Pozivanje na iftar u Bosni i Hercegovini ima i svoj protokol-najbliža familija zove se u posljednjoj sedmici Ramazana.
U gradskim sredinama postojao je običaj da vlasnici zanatskih ili trgovačkih radnji u čaršiji pripreme jedan iftar tokom Ramazana upravo u radnji.Takav se iftar nije spremao u kući,već bi se naručivao u čaršiji.
Izvor:Vaša kuharica-Ramazanske sofre i Bajramski ručak;septembar 2009.
Priredio:Kemal Mahić
